Neka sva hvala i zahvala pripadne Gospodaru svjetova, Najmilostivijem, Samilosnom, Allahu i pripala je.
Neka su salavati i selami na Njegovog miljenika, a našeg voljenoga, Muhammeda sina Abdullahovog, s.a.w.s.
Hutbu bih otpočeo citirajući ajete iz Kur’ana Časnog, sure Aleq,
“Čitaj u Ime Gospodara tvoga, koji stvara,
stvara čovjeka od ugruška!
Čitaj, Plemenit je Gospodar je tvoj,
koji poučava peru,
koji poučava čovjeka onome što ne zna.”
I svoj ću današnji govor, uz Allahovu pomoć, posvetiti ovim prelijepim, nimalo iskrivljenim riječima.
Naime, poznata nam je istorija naših prvaka, ashaba, njihovih vrlih nasljednika tabiina i svih dobrih kročitelja Siratal Musteqima. Čitav im je život bio skovan na ovom poznatom imperativu koji čitav svijet poznaje, na naredbi svog Gospodara da uče u Ime Njegovo kako bi uspijeh postigli.
Njihova priča počinje na taj način, oni su bili, ugledavši se na svog uzora, Muhammeda a.s., oni koji su znanost učinili modernom i lijepom. Stavljajući nauku u prvi plan, Allah ih je obasuo znanjem kakvim nikoga prije nije obasuo, živim i korisnim znanjem, koje su oni generacijski pamtili i zapisivali. Počev od Kur’anskog i hadiskog znanja iz kojeg se javljaju i sve ostale društvene i prirodne nauke i potreba za njima.
Pa tako su, svojim promišljanjem o nasljednom pravu iz Kur’ana, nastali prvi zapisi razlomaka. Takvih je primjera jako puno, no nije cilj dičiti se prošlošću i uspijesima naših prethodnika ako mi nijesmo sposobni i kadri hoditi njihovom stazom. Pa zato, pozivam sve vas, moje poznanike, prijateljelje, braću u ovoj čistoj vjeri da se okrenemo putu dobrih generacija, putu znanja, međusobnog uvažavanja, jer je odista raskol među neznalicama uvijek prisutan.
Molim Allaha da nas učini od onih koji znanjem svojim pomažu da ljudi svjetlost Pravog Puta uvide, te da ga prigle brižljivo uz srce svoje.
Amin!
