Sunnet je biti džentlmen, biti čistokrvni gospodin prema svojoj supruzi.
“Islam ženi daje sva prava”, energično govore današnji muslimani, posebno tobožnji tradicionalisti. Da da, samo govore, dok uporno suprugu smještaju iza leđa muža, u njegovoj sjeni.
Kad je supruga u pitanju, lista pradoksa veoma često počinje omiljenom temom “prava žene u islamu”. A zatim se počne nabrajati šta žena ne smije?!? Istina je da “gesti govore”, pa možete tabiriti o pravima žene u islamu koliko vam volja, ako ste ženu sa kojom ste u braku zanemarili i smjestili je u sjenu vječitog drugog plana, postupci vam poriču riječi. Još gore ako je u ime islama lišite uvažavanja, a onda naokolo kokodačete o pravima supruge koja islam garantuje. Nisu ženi najvažniji divni pokloni (ona će sama kupiti šta joj se sviđa). Važnije je uvažavanje!
Pošto se suprugama muslimankama decenijama uporno ponavlja šta ne smiju bez dozvole muža/mahrema, da vidimo u praksi najboljeg, Poslanika a.s., kako se zaista štiti žena. Džentlmen suprugu najprije štiti svoje sebičnosti! A Poslanik, a.s, bio je tako dobar prema svojoj supruzi Aiši, r.a.
Jedna divna priča o istinskoj ljubavi, pažnji, gospodstvu, džentlmenskom vladanja prema ženi (ne vladanja ženom) desila se u Svijetloj Medini. Protagonist priče je onaj čijim svjetlom je Medina obasjana, Muhammed, a.s.. Imao je komšiju Persijanca koji je dobro pripremao hranu. Jedne prilike je pripremio neki specijalitet i došao da pozove Muhammeda, a.s., da ga počasti ručkom. On, a.s., ga je upitao: “I ona”? Tj., da li je i Aiša pozvana? Komšija je odgovorio: “Ne”. Muhammed, a.s., je rekao: “Neću doći”. Poziv je ponovljen nekoliko puta. Kad je konačno domaćin rekao: “i ona”, ustali su i zajedno pošli da probaju taj specijalitet.
Džentlmen će doći, ako ste uvažili njegovu suprugu! Džentlmen će reći: “Ne idem da uživam ako ne ideš i ti”! Muhammed, a.s., je pokazao da džentlmen odbija posebnu počast ako ona isključuje njegovu suprugu.
U još jednoj dirljivoj predaji, Aiša, r.a., prenosi jedno fantastično svjedočenje. Kaže: “Nikada nije došao na moja vrata da mi nije rekao neku riječ koja bi me obradovala”.
Pitanje za sve nas što znamo sva “prava žene u islamu”: Kad smo zadnji put supruzi rekli riječ koja joj je draga?
Stavite ad acta sve te dersove na temu: šta supruga duguje vama, ako se ne sjećate kad ste joj rekli lijepu riječ? Izvin’te, čini mi se da se sunnet uči da bi se njime pridikovalo drugome, a na kućnom pragu ga nema!
