Na svečanom otvaranju Hadrovića džamije u Podgorici, imam Poslanikove džamije, Khalid bin Sulaiman al-Muhenna održao je prvu hutbu. Tokom hutbe, imam Al-Muhenna je naglasio značaj bogobojaznosti i istinske predanosti vjeri, ističući vjeru kao najuzvišeniju blagodat koju je Allah darovao svojim robovima. On je podsjetio na ulogu islama u oblikovanju morala i duhovnog života, navodeći da su muslimani obavezni čuvati rodbinske veze i biti pravedni prema svima.
U svojoj poruci, imam Al-Muhenna se osvrnuo na poslanstvo Muhammeda, s.a.v.s., kao donosioca radosne vijesti i milosti za sve svjetove, te je pozvao prisutne da u svojim srcima ožive ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku. Posebno je naglasio jednostavnost i lahkotnost šerijatskih propisa, koji su prilagođeni svakom vremenu i mjestu, ističući da islam vodi balansiranom i mirnom životu.
Imam je završio hutbu molitvom za muslimane širom svijeta, a posebno za one koji trpe nepravdu i stradanja, tražeći Božiju pomoć u jačanju jedinstva i bratstva među muslimanima. Prijevod hutbe prenosimo integralno:
Prva hutba:
Zahvala pripada Allahu, Njega hvalimo, od Njega pomoć i oprost tražimo, Njemu se kajemo i Njemu se utječemo od zla nas samih i od zla naših loših dijela. Koga Allah uputi niko ga u zabludu odvesti neće, a koga On u zabludu odvede niko ga uputiti neće. Svjedočim da nema Boga osim Allaha Jedinog, Koji sudruga nema, i svjedočim da je Muhammed Allahov rob i poslanik. Neka je Allahov salavat i selam njemu, njegovoj časnoj porodici i ashabima.
O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! (Al-Imran, 102)
O ljudi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi. (, An-Nisa, 1)
O vjernici, bojte se samo Allaha I govorite samo istinu. On će vas za vaša dobra djela nagraditi I grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslaniku njegovu bude pokoravao – postići će ono što bude želio (Al-Ahzab, 70-71)
Poštovana braćo u vjeri,
Najveća blagodat Allaha svojim robovima-muslimanima je ova vjera koju im je usavršio, svoju blagodat prema njima upotpunio i Njegovo zadovoljstvo je da im ona bude vjera; Vjera u kojoj su objedinjene sve ljepote i blagodati koje ispunjavaju srca njenih sljedbenika, koji se zbog nje raduju, počast joj odaju jer su po njoj ime dobili, i ustrajnosti da u njoj ostanu nepokolebljivi.
Jedna od najuzvišenijih prednosti ove vjere je to što je Uzvišeni Allah u njoj poslao pečatnog Poslanika, prvaka vjerovjesnika od roda Ademova, našeg Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Poslao ga je s istinom kao opomenitelja, donosioca radosne vijesti i kao milost svjetovima koji je dostavio jasnu uputu, ispunio svoj emanet, savjetovao svoje sljedbenike, te u ime Allaha i Njegova zadovoljstva radi, iskreno se borio; svoj ummet samo na dobro podsticao i na svako zlo ga upozorio; Svjetlo njegove upute je došlo od istoka do zapada i tako je Uzvišeni Allah dao da iz tmina zablude izvodi generacije ljudi; stoga, s puno prava zavrjeđuje najljepše salavate I selame od svoga ummeta;
Velika ljepota islama je ta što je Uzvišeni Allah spustio svome vjerovjesniku najljepšu I najveličanstveniju Knjigu, Kur’an Plemeniti. Mudra knjiga, Ispravan put, svjetlo jasno, kao objašnjenje za sve, kao uputa i milost, te radosna vijest za one koji jedino u Njega vjeruju. Ova Knjiga vodi jedinom ispravnom putu na polju čovjekovog ubjeđenja, obreda, morala; u njoj su vijesti o onima prije nas, i mudrost za ono što je među nama; u njoj je detaljan opis stvaranja čovjeka iz ničega, kako ga je odgajan uz sve vrste blagodati: od njegovog dolaska na svijet, njegovog stanja pred smrt, nakon smrti, zatim stanja kada bude proživljen na dan Ustanuća na mahšeru, sve do trenutka kada nastupi pravi rastanak: nakon što čovjek položi račun ili će u džennet veliki kao nebesa I zemlja koji je obećan onima koji su Njega na ovom svijetu bili svjesni, ili u vaktru razbuktalu, obećanu onima koji su istinu svjesno poricali. Uzvišeni kaže: A on je zaista knjiga zaštićena, laž joj je strana, bilo s koje strane, ona je Objava od Mudrog I Hvale Dostojnog. (Fussilat, 40-41). Zato je i spušten onome koji ne govori po hiru svome.
Allahovi robovi, radi toga je islamski zakon potpun, jer je izgrađen na Allahovoj knjizi Jasnoj i sunnetu Vjerovjesnika Povjerljivog; Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio, narod koji je pravedan; Allah je prihvatio njihovo svjedočenje spram naroda kojima su slati vjerovjesnici; oni su sljedbenici srednjeg puta u svemu: nisu bili nepokolebljivi u vjerozakonu, niti su bili prezreni; nisu pretjerivali prema vjerovjesnicima; zbog ovoga, vjera im je upotpunjena, moral ih je uzdigao, a zbog djela koja čine dao im prednost; Kako kaže Uzvišeni: “I tako smo od vas stvorili pravednu zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi, I da Poslanik bude protiv vas svjedok.”(El-Beqare, 143)
Jedna od vrlina islamskog zakona je da ispunjava čovjekove potrebe s kojima ga je Allah Stvorio, kao što su vezanost za Stvoritelja te njegove instinktivne I osjetilne potrebe, unutar uravnoteženog I umjerenog pravnog okvira koji se ne nalazi ni u jednoj drugoj religiji, niti je predviđen bilo kojom materijalističkom filozofijom.
Jedna od vrlina islama je da se njegovi propisi zasnivaju na pravdi, dobročinstvu, ispunjavanju obećanja, iskrenosti u govoru kako sa bližnjim tako i onima koji to nisu, kako Uzvišeni kaže: I kad govorite da krivo ne govorite, pa makar se ticalo i srodnika i da obaveze prema Allahu ne kršite… ili: Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje, dobro čini; O vjernici, bojte se Allaha ibudite sa onima koji su iskreni (Tawba, 119) Muslimani na svakom mjestu su najpreči da se okite ovim hvalevrijednim osobinama kako bi se uzdigli kod svog Gospodara na ahiretu, ikako bi uživali sigurnost, mir u svojim domovima, dosegli međusobnu ljubav, naklonost i empatiju, gradili bratsvo islama među sobom u svrhu dostizanja i ostvarivanja ajeta: Doista su vjernici braća; te kako bi gdje god bili na zemlji, mogli biti divni uzori koji pronose uzvišenu poruku islama kroz svoja lijepa djela i govor.
Braćo u islamu:
Jedna od odlika i vrlina islama jeste lahkoća u njegovim propisima koju nose; Allah nije svoje robove opteretio iznad njihovih mogućnosti niti im je bilo šta u vjeri učinio teškim. Ako je robu neki ibadet otežan do te mjere da mu može naštetiti onda će mu biti olakšano kako je Allah propisao kao što je naprimjer tejemmum u slučaju nestašice vode, ili mogućnost skraćivanja namaza na putu, ili da sastavi podne I ikindiju; akšam I jaciju; bolesnom I musafiru u ramazanu Allah je olakšao pitanje hrane; Uzvišeni je naredio obavljanje hadža jedanput u životu za onoga ko je u stanju; jako puno je primjera šerijatskih olakšica; Lahkoća prožima sve oblike ibadeta I međuljudskih odnosa je jedan od temelja u šerijatu i ona je uvijek bila prisutna u svim Allahovim odredbama i zakonima; Njegovom voljom ta lahkoća se provodi kroz sve šerijatske naredbe a ne zbog hirova ljudi. Zato je Poslanik, a.s. kazao: Poslat sam sa čistom i lahkom vjerom.
Jedan od aspekata jednostavnosti i lahkoće islamskih propisa je to što ih je Uzvišeni Bog detaljno predočio sa svim pojedinostima u Svojoj Knjizi i sunnetu Poslanika, lahkim jasnim (razumljivim) jezikom, kojeg musliman razumije i usvaja, i zaprima taj govor kao da čuje Poslanika kako mu se obraća, ili pak vidi Poslanika kako to čini, onako kako su to prenijeli imami hadisa i sunneta s koljena na koljeno (s generacije na generaciju), zadnji od prvoga kako bi se tekst vratio na počelo do Allahovog Poslanika. Stoga je prenešen i do nas kao oličenje dobrote i velikodušnosti (darežljivosti), veličanstvenog strahopoštovanja obasutog svjetlom upute onome kome Allah hoće i Njegov Poslanik, kojeg je poslao kao milost svim svjetovima.
Među izvrsnosti islama i njegove ljepote, kao i manifestacije njegove lahkoće i dobrostivosti, se naročito ubraja prikladnost njegovih propisa za svako vrijeme i mjesto. Božija vjera je islam otkako je stvorio Adema a.s., a njena suština je prepuštanje Allahu pokornošću prema Njemu, potpuna predanost Njemu s vjerom u Njegovu jednoću, osamljivanje u ibadetima i iskrenost vjere u Njega, što je sušta istina koja se ne mijenja niti može biti zamijenjena uprkos prolasku vremena, te se ne razlikuje u zavisnosti od mjesta i zemalja.
„…u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao…“ (Al-Hadždž, 78.)
„A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete pa tamo je Allahova strana.“ (Al-Bekara, 115.)
Poslanik a.s., je kazao sljedeće: „ Zemlja je učinjena za mene i moje sljedbenike mjestom gdje se obavlja molitva i čisti, prema tome gdje god zadesi namaz nekog od mojih sljedbenika, neka klanja.“
Što čovjek više spoznaje lahkoću islamskog vjerozakona/šerijata i jednostavnost njegovih propisa, jača njegova ljubav i veličanje/poštivanje Gospodara i Njegovog Poslanika, postojanost i pozivanje u vjeru, izvršavanje Njegovih farzova i primjena Poslanikovih sunneta. On traži pomoć od Allaha i ne biva nemoćan ili lijen u izvršavanju onoga što mu je Bog propisao, obavezao ga time i zbog čega ga stvorio.
Neka nas Uzvišeni Bog blagoslovi Kur’anom i sunnetom da se okoristimo Božijim znamenjima/znakovima i mudrošću u njima. Ovim riječima molim Uzvišenog Allaha da nam oprosti – „…Zato Ga molite da vam oprosti, i pokajte Mu se…“
Druga hutba:
Hvala Allahu na Njegovom dobročinstvu i blagodati (milosti). Zahvala pripada Njemu na Njegovoj uputi (pomoći) i naklonosti! Svjedočim da nema drugog Boga osim Allaha koji nema sudruga dostojnog veličanja i svjedočim da je naš sejjid Muhammed Njegov rob i Poslanik, glasnik koji poziva u Njegovo zadovoljstvo.
Braćo u islamu:
Ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku je temelj svakog djela/čina u okrilju vjere. Zaista vjerovanje u Božiju jednoću u Njegovoj vlasti/moći i božanstvenosti iziskuje krajnju ljubav prema Gospodaru, Hvaljen neka je On, uz krajnju poniznost i pokornost Svevišnjem, jer je On Stvoritelj i Opskrbitelj, i posjeduje najljepša imena i atribute najpotpunijeg (njauzvišenijeg) savršenstva. Zato je imam pravovjernih i otac vjerovjesnika kazao sljedeće:
„A da li ste razmišljali – upita on – da su oni kojima se klanjate, vi i kojima su se klanjali davni preci vaši, doista neprijatelji moji? Ali, to nije Gospodar svjetova, koji me je stvorio i na Pravi put uputio, i koji me hrani i poji, i koji me kada se razbolim liječi…“ (Al- Šuara’, 75-80.)
Uzvišeni Gospodar u Kur’anu kaže: „Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika, to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.“ (Al-An’am, 162-163.)
Ko god voli Svevišnjeg Allah svim svojim srcem, On će usaditi u ljudsko srce vjeru u Njegovu jednoću (tevhid) i odvratiti ga od privrženosti sa bilo kojim drugim stvorenjem osim Njega, te učiniti da njegova glavna preokupacija (briga) bude ostvarenje Božijeg zadovoljstva i slijeđenje onoga što je oporučio Poslanik od djela pokornosti prema Bogu, i izbjegavanje onog što je zabranio u kontekstu neposlušnosti prema Allahu. Jer istinsko slijeđenje Poslanika je vjerodostojan pokazatelj istinite ljubavi koju rob osjeća prema Gospodaru, i koja će biti razlog oprosta grijeha, shodno sljedećim riječima Uzvišenog: „Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!- A Allah prašta i samilostan je.“ (Ali- Imran, 31.)
Draga braćo u islamu,
Najdraži ibadet Bogu i najvrednije u čemu musliman treba ustrajati nakon postizanja tevhida – vjerovanja u Božiju jednoću je izvršavanje farzova, među kojima je najvažnije klanjanje pet dnevnih namaza, potom izdvajanje zekata, post mjeseca ramazana i obavljanje hadždža bar jedanput u životu ako je čovjek u mogućnosti. Ovi ibadeti su stubovi (ruknovi) na kojima islam počiva. Zatim, po vrijednosti slijedi ono u čemu musliman ustrajava i konstantno radi od dobrih djela, pa čak i ako su mala, jer Allah zaista voli mala trajna dobra djela, a prezire velika koja su isprekidana. Malo djelo od roba je veliko kod Gospodara, jer Svevišnji umnogostručava hasenate/dobra djela, a On je uistinu nezavisan i plemenit/poštovan. Voli one koji Ga spominju/zikr čine i ne zanemaruju ibadete i pokornost Njemu. („Sve što je na nebesima i na Zemlji Njegovo je i Njemu treba uvijek poslušan biti…“ (Al-Nahl, 52.) U tom smislu, majka vjernika Aiša r.a. spominje da su djela Poslanika bila kontinuirana.
Božiji Poslanik s.a., je upitan o djelu koje je najdraže Allahu, pa je odgovorio: „Da se kontinuirano čini, pa čak i ako je malo.“
Dobro djelo koje je uzdignuto Uzvišenom Bogu, primljeno (kabul) i drago Svevišnjem, je ono koje sadrži dva uvjeta, od kojih je prvi porijeklo značenja šehadeta – svjedočenja Božije jednoće i riječi islam, dobre riječi, svjedočanstva da nema Boga osim Allaha i da je Muhamed Božiji Poslanik.
Prvi uvjet: iskrenost prema Svemogućem Bogu, da rob želi uraditi neko djelo radi Allaha, iz ljubavi prema Njemu, nadajući se Njegovoj nagradi, iz straha od Njegovog prijekora i kazne, a ne iz straha od ljudi, ne nadajući se onome što oni imaju, nit iz želje da ga hvale i veličaju. („Ko žudi da od Gospodara svog bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!“ Al-Kahf,110.)
Drugi uslov – slijeđenje poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u postupcima onako kako ih je on praktikovao ili naredio, ili pak upućivao na njih i ukazivao; Pokornost Poslaniku, a.s., je zapravo pokornost Allahu: Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu; (An-nisa, 80)oni koji slijede njegove naredbe slijede Allahovu konstataciju: On ne govori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje; ono što vam Poslanik kao nagradu da – to uzmite, a ono što vam zabrani – ostavite; Ko od Allahovih robova bude iskren prema Njemu, slijedeći Poslanika, činio dobra djela koja Allah voli, stiče nagradu na ovom svijetu zbog lijepog života kojim je On zadovoljan, a na ahiretu zavrijediće džennet, kako kaže Uzvišeni: Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista ćemo ih nagraditi boljom nagradom nego što su zaslužili. (An-Nahl, 97).
Allahovi robovi,
Vaše najbolje djelo u danu petka posebno, pa i u ostalim danima, jeste donošenje puno salavata i selama Poslaniku; Ko mu donese jedan salavat Allah mu uzvrati sa deset;
Gospodaru moj, spusti Svoj blagoslov na Poslanika i vjerovjesnika Muhammed ﷺ i na njegovu porodicu, na one koji su dobri i koji se čiste; Budi zadovoljan Gospodaru moj, onima koji su došli nakon njega, pravednim halifama: Ebu Bekrom, Omerom, Osmanom i Alijom i svim plemenitim ashabima, sa onima koji su njih slijedili i svima koji to čine do Dana Sudnjeg; Gospodaru, oprosti nam sve naše grijehe, javne i tajne; Gospodaru, popravi stanje muslimana ma gdje se nalazili, učini ih braćom koja se vole, potpomažu u dobru i bogobojaznosti; ojačaj ih svojom snagom, omili im iman i njegove ukrase u njihovim srcima; omrzni im neistinu i grijehe, neposlušnost, te ih učini od pravoupućenih;
Gospodaru, pomozi islam i muslimane na svakom mjestu, uvećaj njihovu ulogu, ujedini njihove redove, i srca im učini povezanim; Pomozi ih u Palestini protiv tvog i njihovog neprijatelja; nahranim im gladne, one koji se plaše učini sigurnim, budi im Pomoćnik, Darivatelj pobjede; Spominjite Allaha i on će vas spomenuti, zahvaljujte mu na svim blagodatima daće vam još više; Obavljanje molitve je najveća poslušnost – A Allah zna šta radite.
