Vikend je savršen za lagane priče, kada se, uz šoljicu kafe i u društvu prijatelja, mogu ispričati zgode ili događaji iz prošlosti. Mi smo za vas danas spremili priču o zaboravljenom mjestu Podgirice.
Tabahana je termin koji označava posebna naselja ili mahale u Osmanskom carstvu gdje su se obrađivale i štavile kože. Riječ “tabak” na turskom jeziku znači koža, a tabahana je bila mjesto gdje su radnici – tabaci – obrađivali sirovu kožu u procesu koji je zahtijevao specifične uvjete, kao što su blizina vode i udaljenost od naseljenih dijelova grada, zbog neugodnih mirisa koji su se širili prilikom prerade.
Podgorička Tabahana
Podgorica, zahvaljujući svom strateškom položaju i razvijenoj stočarskoj privredi, imala je svoju Tabahanu smještenu uz obalu rijeke Ribnice, sjeverno od gradskih bedema. Ova mahala, koja je postojala još tokom osmanske vladavine, predstavljala je živopisni dio starog grada. Tu su se nalazile klaonice, štavionice i zanatske radionice, čiji su radnici proizvodili kvalitetnu kožu koja se izvozila i van granica Crne Gore.
Razvoj zanatstva i trgovine u Podgorici bio je usko povezan sa stočarstvom na Ćemovskom polju. Ovo polje, iako nepogodno za zemljoradnju, pružalo je izvanredne uvjete za ispašu stoke. Najpoznatije porodice koje su se bavile stočarstvom bile su Turkovći, Dričkovići i Orahovići, a mesari su kasnije postavili svoje klaonice na obali Ribnice. Time se dodatno razvijao zanat prerade kože, koji je proslavio ime Podgorice.
Tabački most i mahala
Jedan od najvažnijih simbola ovog dijela Podgorice bio je Tabački most. Izgrađen u 17. vijeku od fino tesanog kamena, most je elegantno premostio Ribnicu i povezao dvije strane mahale. Naziv mosta potiče upravo od tabaka – zanatlija koji su ovdje obrađivali kožu. Osim toga, ovaj most je poznat i kao Most kod kasapnice. Bio je to dio grada ispunjen živom atmosferom: pjesma, udarci kovanja, i zvuci koji su odjekivali prilikom slavljenja praznika.
Mahala Tabahana razvila se oko mosta, s kućicama koje su bile razbacane bez nekog posebnog reda. To je bio zanatski dio grada, prepun buke, zabave i često povezan s raznim pričama i događajima. Tu su se, između ostalog, okupljali mladi momci – bećari – koji su uz pjesmu i muziku stvarali romantične priče o ljubavnim dogodovštinama.
Nestajanje Tabahane
Tabahana, nažalost, nije preživjela modernizaciju Podgorice. Urbani planovi iz sredine 20. vijeka, koji su predviđali rušenje starih mahala radi izgradnje novih zgrada, značili su kraj ovog povijesnog mjesta. Stanovnici Tabahane bili su primorani da se isele na periferiju Ćemovskog polja, dok su stari objekti nestajali pod novim građevinskim projektima. Danas, jedini svjedok te prošlosti ostaje Tabački most, ranjen zubom vremena, skriven od pogleda iza modernih zgrada koje simbolizuju drugačiju, savremeniju Podgoricu.
Iako danas malo tko zna za ovu bogatu prošlost, Tabahana ostaje u sjećanju kao mjesto zanata, života i specifične kulture koja je nekada činila bitan dio staropodgoričkog nasljeđa.
