Kada izraelski premijer Benjamin Netanyahu najavi da će njegova država zaštititi Druze u Siriji, to zvuči kao humanitarna i prijateljska gesta. Ali u realnosti Bliskog istoka, iza takvih izjava često stoje strateški interesi, a ne moralni imperativi. Šta se zapravo krije iza izraelske “brige” za ovu malu, ali važnu zajednicu?
Ko su Druzi? Istorijat, vjera i političko pamćenje
Druzi su vjerska i etnička manjina koja se u 11. vijeku izdvojila iz ismailijskog šijizma i razvila vlastitu religijsku tradiciju poznatu kao al-Tawhid (Jedinstvo). Njihova vjera je ezoterična, zatvorena i mistična, spoj učenja monoteizma, filozofije, reinkarnacije i gnostičke simbolike. Vjera se nasljeđuje — u Druze se ne može preći, već se u vjeri rađa.
Zajednica se dijeli na:
• “ʿuqqāl” – inicirane, pobožne i obrazovane vjernike koji imaju pristup svetim spisima,
• “juhhāl” – većinu populacije koja ne posjeduje pristup punim vjerskim učenjima.
Historijski, Druzi su poznati po otpornosti, nezavisnosti i političkoj prilagodljivosti. Njihova uloga u Velikoj sirijskoj pobuni protiv Francuza (1925–1927), pod vođstvom Sultana Paše al-Atraša, učvrstila ih je kao temeljne stubove sirijskog nacionalnog identiteta.
Druzi u Izraelu: lojalni građani, strateški simbol
Dio Druza živi i u Izraelu, gdje su od 1956. godine jedina arapska zajednica čiji muškarci obavezno služe u izraelskoj vojsci (IDF). Izraelske vlasti su tada sa Druzimapostigle dogovor: u zamjenu za vojnu službu, Druzi su priznati kao posebna religijska i etnička zajednica, odvojena od muslimanskih Arapa.
Danas:
• Mnogi Druzi u Izraelu služe kao oficiri, piloti, sudije i poslanici.
• Izrael ih koristi kao simbol uspješne integracije arapske manjine, iako unutar same zajednice postoje tenzije zbog izraelske politike prema Palestincima i Golanu.
Važno je napomenuti da Druzi u Izraelu i Druzi u Siriji i dalje dijele snažnu etničku i duhovnu povezanost, uprkos političkim razlikama.
“Zaštita” kao maska za prisustvo: izraelska strategija u Siriji
U svjetlu političkih promjena u Siriji nakon pada režima Bašara al-Asada, Izrael insistira da će štititi Druze u južnim oblastima (Suweida, Jaramana, Quneitra). Takve poruke stižu uz upozorenja režimu u Damasku i uz izraelske zračne napade na vojne objekte.
Međutim, Druzi odbacuju izraelsku ponudu „zaštite“. Protesti u Jaramani i drugim naseljima jasno su to pokazali: zajednica ne želi biti korišćena za opravdavanje vojne prisutnosti Izraela na sirijskoj teritoriji. Za njih, okupacija Golanske visoravni ostaje temeljni razlog za nepovjerenje prema izraelskim namjerama.
Unutrašnje razlike, ali vanjsko jedinstvo
Sirijski Druzi su politički podijeljeni: jedni podržavaju novu prelaznu vlast, drugi zagovaraju decentralizaciju, a treći djeluju kroz autonomne milicije poput Rijal al-Karama, Balous Forces i Liwa al-Jabal. No, uprkos tim razlikama, niko od njih ne prihvata izraelski “štit”.
Analitičar Ghassan Youssef ističe da postoji “širok konsenzus” unutar zajednice:
„Druzi svoju sudbinu vide unutar Sirije, ne pod izraelskim patronatom.“
Između istorije i manipulacije
Druzi su zajednica s hiljadugodišnjim pamćenjem. Preživjeli su progone, imperije, kolonijalizam – i nikada nisu zaboravili kako izgleda kada se sila prerušava u zaštitu. Zato izraelske pokušaje da ih predstavi kao bespomoćnu manjinu većina Druza vidi kao stratešku obmanu.
Izrael ne štiti Druze — on koristi njihovu istorijsku ranjivost za vlastite ciljeve. Ali ova zajednica, ukorijenjena u vjeri, ponosu i pamćenju, odbacuje ulogu pijuna. Dokle vidjećemo.
