Piše: Bajram Osmanović, svršenik Medrese “Mehmed Fatih”, student na Fakultetu političkih nauka drugi ciklus “Odnosi sa javnošću – PR menadžer”
Hidžretski mjesec Muharrem pripada obzorju svetih mjeseci, gdje nam je naređeno da ne griješimo. Muharrem je mjesec koji pruža mogučnost svim vjernicima da se oplemene istinski, duhovno i moralno i podignu sve stanje na većim deredžama. Od prvog muharrema se računa hidžertska nova godina, a 10 dan ovoga mjeseca obilježava se kao Dan Ašure.
Ašura je nit. Veza. Simbol slobode koji se provlači kroz sva vremena, kroz pojedince i ummete. Predaje spominju da su mnogi Božiji poslanici imali svoju ključnu životnu prekretnicu upravo na dan Ašure. Dan koji nije samo historijski, već i duhovni orijentir. Dan koji zrači značenjem.
Deseti dan mjeseca muharrema je još poznat kao “Idul-enebija” (Bajram Božijih poslanika). Predaje nas uče da su se upravo na dan Ašure dogodila neka od najvažnijih izbavljenja, pobjeda i milosti:
- Ademu, a.s., je primljeno pokajanje.
- Nuh, a.s., se iskrcao iz lađe nakon potopa.
- Ibrahim, a.s., je spašen iz vatre.
- Jakubu, a.s., je povraćen vid, izgubljen u plaču za sinom Jusufom.
- Jusufa, a.s., iz bunara u kojoj su ga bacila svoja braća, izvadila trgovačka karavana.
- Musa, a.s., je sa Benu Israilom prešao Crveno more i bio spašen od faraona.
- Junus, a.s., je izbavljen iz utrobe ribe.
- Sulejman. a.s., je preuzeo vlast nad Izraelćanima.
- Ejjub, a.s., je izliječen nakon dugotrajne bolesti.
- Isa, a.s., je uzdignut na nebesa.
Ovi događaji čine Ašuru danom Božije milosti, oprosta i oslobođenja, i zbog toga su mnogi učenjaci govorili da je Ašura poput bajrama Božijih poslanika – dan kada su nagrađeni za svoju ustrajnost, vjeru, pokornost i strpljenje. Dan kada su njihove kušnje bile okončane Božijom pomoći.
Zato i Poslanik Muhammed, a.s., kad je došao u Medinu i zatekao jevreje kako poste Ašuru, rekao je:
„Mi smo Musa’u bliži nego vi!“, i naredio post toga dana, kazavši:
„Očekujem od Allaha da će post na dan Ašure biti kefaret (pokajanje) za grijehe u protekloj godini.“ (Muslim)
Post dana Ašure je pritvrđeni sunnet, na što upućuje hadis: “Post Ašure briše (male) grijehe iz protekle godine.” (Muslim)
Post dana Ašure briše male grijeha, ali ne i velike. Ako čovjek bude imao malih grijeha, bit će mu oprošteni, a ako ne bude imao ni velikih ni malih grijeha, tada će mu se upisati dobro djelo i podignut mu se deredže – stepeni u Džennetu, a ako bude imao velikih grijeha, nadati se da će mu biti umanjeni. (Šerhun-Nevevi ala Muslim i El-Medžmu)
•Pohvalno je da se uz dan Ašure posti dan prije, kako bi se postač u ibadetu razlikovao od židova ili kršćana koji poste ovaj dan. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazuje: “Nakon što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo postiti Ašuru i nakon što je drugima naredio da poste taj dan, ashabi upitaše: ‘Allahov Poslaniče, ali to je dan koji veličaju i svetkuju židovi?!’ Tada Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Naredne godine, uz Allahovo dopuštenje, postit ćemo i deveti dan.’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umro je ne dočekavši narednu godinu.” U drugoj verziji ovog hadisa kaže se: “Ako ostanem živ do iduće godine, postit ću i deveti dan muharrema.” (Muslim).
Vrhunac poruke Ašure očituje se u ummetu Poslanika Muhammeda, a.s., za nas jedinom relevantnom pravcu čitanja i razumijevanja. To je dan kada je, na ravnicama Kerbele, stradala Poslanikova porodica – Ehli bejt – pod sabljom tadašnjeg režima koji se pretvorio u tiraniju. Bila je to tragedija, ali i pobjeda istine nad silom, časti nad poniženjem, slobode nad ropstvom.
Danas se sjećanje na Ašuru nalazi između krajnosti. S jedne strane imamo fanatična i teatralna obilježavanja masakra nad hazreti Husejinom, a.s., od strane pojedinih šijitskih frakcija – s tendencijom da se rana Kerbele drži vječno otvorenom i da se traži osveta. S druge strane, određeni selefijsko-redukcionistički pokreti gotovo potpuno zanemaruju značaj Poslanikove porodice, potiskujući emociju, poštovanje i duhovnu dubinu ovog dana.
Na taj način, sukob s Kerbele nije završen – on traje, samo u drugim oblicima.
Kerbele će se ponavljati često. Nikad se ljudski rod pa ni Ummet među njima nije okanio starog dobrog masakra civila i opsada, mučenja glađu i žeđu i klanja djece neprijatelja. Teško je ne vidjeti sličnost događaja sa Kerbele koji će se ponoviti u Sarajevu, pa u Halepu, pa u jemenskoj Saani, a danas u Gazi. Žedna djeca koju ubijaju snajperima dok skupljaju kišnicu, dječaci bez ruku i nogu koje su im pokidali geleri u redu za humanitarnu pomoć, žene koje rađaju žedne i gladne u blatu… Neprijatelj je uvijek isti – gladan vlasti, tuđe zemlje, neosjetljiv na civile i uvijek vođen raskalašenim diktatorima bez ikakvog moralnog kompasa. Genocid je takvima opravdano rješenje jer jedino kad pokolje sve i jedno dijete može mirno spavati bez straha od osvete.
Ašura u sebi nosi dvije ključne dimenzije:
- individualnu – poziv svakom pojedincu da oslobodi sebe, da dosegne vlastitu unutarnju slobodu,
- i kolektivnu – poruku cijelom društvu da istinska sloboda vodi uspostavljanju pravde. Bez slobode, pravda je nemoguća. Bez pravde, sloboda je lažna.
Sloboda je najveća poruka Ašure.
Biti slobodan – to je najuzvišeniji ideal čovjeka. Ne samo ideal – već Božiji dar. Ono što nas čini čovjekom.
Sloboda je temelj vjere. Vjere nema bez slobode. Ako izgubiš slobodu, kako ćeš sačuvati vjeru?
Na primjeru Musa’a, a.s., sloboda se ogleda u oslobađanju cijelog naroda.
Na primjeru Junusa, a.s., sloboda je lična – oslobađanje iz tame ribe, iz tame vlastitog unutrašnjeg tjesnaca.
Na primjeru Husejna, a.s., objedinjena je i lična i kolektivna sloboda – ustanak protiv diktature i nepravde, ustanak za čast, za dostojanstvo.
