Piše: Omer Kajoshaj
Ponekad je moreplovac prisiljen ploviti sa pučine do obale kako bi došao do vode i ugasio žeđ.
Slično tome, često puta morate izaći iz navigacije beskrajnim mrežama znanja koje nudi informaciona tehnologija (virtualni svijet) kako biste razumjeli stvarni svijet.
Veća opasnost od nemoći je velika moć koja se ne zna koristiti. A ništa kao znanje ne može biti štetno ako se zloupotrebi. Atomska bomba, na primjer. Atomska eksplozija stvara korisnu energiju, ali i smrtonosnu bombu.
Nikada prije čovjek nije bio toliko uplašen svojih vlastitih “stvorenja” kao danas.
Da, znanje je bogatstvo. Ali šta da radimo sa svim tim znanjem koje nam ne treba? Šta da radimo sa onim što je netačno? I sa onim što je nepotpuno, čime smo sve više preopterećeni?
Niko kao čovjek ne pada olahko u sopstvene zamke.
Sa željom da se odvoji od Boga, čovjek nije samo sekularizirao znanje, već ga je i dehumanizirao.
A dehumanizirano znanje je perspektiva koja lišava čovjeka svog ljudskog kvaliteta, emocija i moralnog ugleda, svodeći ga na objekat, statistiku ili “manje vrijedno” biće.
Jedini izlaz iz ovog lavirinta apsurdnosti, po kojem današnji čovjek luta, je traženje znanja u ime Boga.
Zapravo, imperativ Islama nije “Čitaj” nego “Čitaj, u ime Gospodara …”
