Jutros je u Hadrovića džamiji upriličena centralna bajramska svečanost a tim povodom reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić održao je hutbu koju prenosimo u cjelosti:
“Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Koji nas je stvorio da budemo ljudi savjesti, odgovornosti i milosti; Koji nam je propisao post da bismo bili bogobojazni; Koji nas je učio da čovjek nije velik po onome što posjeduje, već po onome što podnosi, dijeli i prašta.
Neka su salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu časnu porodicu, ashabe i sve one koji će do Sudnjega dana hoditi putem istine, pravde i dobra.
Draga braćo,
iza nas je mjesec Ramazan. Mjesec u kojem smo učili da čovjek nije sastavljen samo od tijela, već i od duše; da nije satkan samo od potrebe, već i od smisla; da ne živi samo od hljeba, već i od istine, nade i Božije blizine.
Ramazan je došao da nas podsjeti da post nije gladovanje radi gladi, niti odricanje radi odricanja. Post je škola slobode. On nas uči da ne budemo robovi stomaka, strasti, pohlepe, bijesa i prolaznih interesa. Uči nas da obuzdamo sebe kako ne bismo nanosili štetu drugima. Uči nas da ušutkamo ono nisko u sebi kako bi progovorilo ono uzvišeno.
Uzvišeni Allah kaže:
“O vjernici, propisuje vam se post, kao što je bio propisan onima prije vas, da biste bili bogobojazni.” (El-Bekare, 183.)
Dakle, cilj posta nije iscrpljeno tijelo, nego probuđena savjest. Nije praznina stomaka, nego punoća srca. Nije samo da osjetimo glad, nego da razumijemo čovjeka koji gladuje. Nije samo da izdržimo žeđ, nego da osjetimo nepravdu svijeta u kojem su milioni žedni za vodom, pravdom i mirom.
Draga braćo,
ako nas Ramazan ničemu drugom nije naučio osim da budemo osjetljivi na bol drugoga, dovoljno je. Ako smo postili, a ostali ravnodušni prema poniženima, prognanima i ubijanima, onda nismo shvatili dubinu njegove poruke.
Kako da budemo siti, a da nas ne zaboli glad Gaze? Kako da mirno živimo, a da ne osjetimo nemir nad slikama porušenih škola, kuća, pobijene djece, majki pod ruševinama?
Naša srca moraju biti uz sve potlačene: uz unesrećene u ratovima, uz prognane, obespravljene, zaboravljene i prezrene, ma gdje bili i ma kako se zvali. Vjernik ne smije imati selektivnu savjest. Nepravda je zlo, bez obzira nad kim se vršila; nasilje je nasilje, bez obzira ko ga činio; zločin je zločin, bez obzira kako ga ko pravdao.
Uzvišeni Allah kaže:
“A zašto se vi ne biste zauzeli na Allahovom putu i za nemoćne muškarce, žene i djecu…” (En-Nisa, 75.)
Danas se svjetska politika sve češće udaljava od morala. Moć se predstavlja kao pravo. Sila se proglašava redom. Interes postaje važniji od čovjeka.
Zato su nam poruke posta danas važnije nego bilo kad ranije u povijesti. Da nas podsjete da su vjera, život, čast i imetak čovjeka sveti i neprikosnoveni i da ne postoji opravdanje za nasilje, nepravdu i skrnavljenje onoga što je Allah učinio nepovredivim.
Draga braćo,
post nas je učio i nečemu drugom: da zlo ne dolazi uvijek u otvorenom i grubom obliku. Nekada dolazi pod plaštom patriotizma, nekada pod zastavom vjere, nekada pod pričom o tradiciji, naciji, ugroženosti i istorijskoj misiji. Ali gdje god se raspiruje mržnja prema drugom, gdje god se huška na komšiju, gdje god se čovjek ponižava zbog imena, porijekla, jezika ili vjere — znajte da tu nema Božije milosti, tu nema istinske vjere.
Nacionalizam koji truje duše, fašizam koji ljudima oduzima lice, ideologije koje od komšije prave prijetnju — sve su to bolesti vremena u kojem živimo.
Mi smo narod koji dobro zna šta znači biti meta predrasude, sumnje i nepravde. Upravo zato smo dužni biti prvi u odbrani dostojanstva svakog čovjeka.
Draga braćo,
post nas uči da saberemo svoje potencijale i ne rasipamo ih, nego da njima mudro upravljamo. Istinska snaga ne dolazi izvana, nego iz unutrašnje harmonije i sklada.
To važi za čovjeka, ali važi i za društvo i za državu. Kao što čovjek svoju snagu nalazi u unutrašnjem skladu, tako i Crna Gora svoju snagu može naći samo u harmoniji svojih unutrašnjih sadržaja. Rasutost i stalno okretanje prema nekom izvan, prema tuđim centrima moći, interesima i projektima, ne jačaju ovu zemlju, nego je slabe.
Uzvišeni Allah kaže:
“O ljudi, Mi smo vas od jednog muškarca i jedne žene stvorili i na narode i plemena vas podijelili da biste se upoznavali.” (El-Hudžurat, 13.)
To jest, da biste licem jedni prema drugima bili okrenuti, kako bi u svojim različitostima vidjeli prednost, a ne slabost. Snaga Crne Gore je u njenim različitostima.
Ona ne jača kada pogled skrećemo izvan sebe tražeći tuđe oslonce, nego onda kada se okrenemo jedni drugima.
U našoj zajedničkoj istoriji imamo primjere onih koji su rušili džamije, skrnavili svetinje i onih koji danas veličaju one koji su palili i razarali. No, isto tako imamo i svijetle primjere onih koji su branili, koji su čuvali komšiju i njegovu svetinju kao svoju, koji su u najtežim vremenima pokazali da je čovječnost iznad svake podjele.
Zato je pred nama izbor: hoćemo li slijediti one koji su rušili i dijelili, ili one koji su gradili i spajali?
Naša obaveza nije samo da pamtimo, nego da biramo.
Mi pripadamo Evropi i naša sudbina jeste evropski put. Ali svaka porodica u toj velikoj evropskoj zajednici donosi sebe.
Evropa nije prostor u kojem se gubi ono što jesmo, nego prostor u kojem se potvrđuje ono što u sebi nosimo.
Zato ne trebamo očekivati da će nam Evropa riješiti ono što mi sami moramo riješiti.
Draga braćo,
Bajram dolazi kao nagrada, ali i kao opomena. Nije dovoljno da se radujemo; moramo se zapitati šta nosimo iz Ramazana. Nosimo li više milosti? Više razuma? Više strpljenja?
Zato čuvajmo komšijske odnose. Čuvajmo mir u porodici. Čuvajmo dostojanstvo javne riječi. Odgajajmo djecu da budu bolja od nas: manje opterećena mržnjama, a više privržena istini; manje zarobljena prošlim sukobima, a više spremna da grade budućnost.
Allahu, Gospodaru svjetova,
Tebi se obraćamo u ovom blagoslovljenom danu,
ponizni pred Tvojom veličinom i nadom ispunjeni u Tvoju milost.
Allahu, primi od nas naša dobra djela
i učini da nas Bajram zatekne očišćenih srca i oproštenih grijeha.
Allahu, pomozi potlačenima gdje god se nalazili,
olakšaj stanje prognanima i protjeranima,
vrati ih njihovim domovima u sigurnosti i dostojanstvu.
Allahu, zaštiti nedužne,
budi utočište onima koji su ostali bez krova nad glavom
i podari im strpljenje, nadu i izlaz iz njihovih iskušenja.
Allahu, podari mir svijetu,
ugasi vatru sukoba, zaustavi nepravdu i nasilje
i učini da među ljudima zavlada pravda, sigurnost i međusobno razumijevanje.
Allahu, ujedini srca ljudi u dobru,
udalji nas od mržnje, podjela i neprijateljstva
i učini nas graditeljima mira i čuvarima čovječnosti.
Allahu, oprosti našim roditeljima i našim umrlima,
podari zdravlje bolesnima i olakšaj svima koji su u nevolji.
Gospodaru naš, primi od nas — Ti si Onaj Koji sve čuje i sve zna,
i oprosti nam — Ti si Onaj Koji mnogo prašta i milostiv je.
Na kraju, draga braćo i sestre,
upućujemo iskrene bajramske čestitke svima vama koji ste danas ovdje,
ali i našoj braći i sestrama u dijaspori, gdje god se nalazili,
kao i svima onima koji nas prate putem televizijskog prijenosa,
a koji zbog bolesti, starosti ili drugih okolnosti nisu mogli prisustvovati ovom namazu.
Bajram šerif mubarek olsun!
Gezuar fitr bajramin!”
