„I robovi Milostivog su oni koji po Zemlji tiho hodaju, a kada ih neznalice oslove, oni kažu: ‘Mir vama!’“
(Kur’an, sura El-Furkan, 63)
„Ja garantujem kuću u podnožju Dženneta onome ko ostavi raspravu, čak i kada je u pravu.“
(Ebu Davud)
Bolest raspravljanja, kako je danas često vidimo, predstavlja izazov koji se tiče svih nas, posebno u eri društvenih mreža. U ovom vremenu, kada su svi povezani, a informacije se šire brzinom svjetlosti, lako je upasti u zamku stalnog dokazivanja. Gotovo da ne prođe dan a da ne naiđemo na neki komentar, objavu ili raspravu koja nas potakne da se uključimo, bilo iz potrebe da odbranimo svoj stav, bilo da ubijedimo druge u svoju istinu. To može biti iscrpljujuće, ostavljajući nas emotivno iscrpljenima i frustriranima.
Društvene mreže, poput Facebooka ili Twittera, čine da se osjećamo kao da uvijek moramo biti „na oprezu,“ spremni na verbalnu bitku. Ovo može izazvati osjećaj napetosti i nesigurnosti, jer nam je sve teže prihvatiti da ne moramo uvijek biti u pravu. U srcu ovoga leži ljudska potreba za pripadanjem i priznanjem. Svi mi, na neki način, želimo biti viđeni, shvaćeni i poštovani. Kada naši stavovi naiđu na otpor, možemo osjetiti kao da je naš identitet ugrožen, što dodatno podgrijava potrebu za raspravom.
Ono što mnogi ne shvataju jest da je ta stalna potreba za dokazivanjem povezana s dubokim osjećajem nesigurnosti. U suštini, želimo biti prihvaćeni, ali se često prevarimo, misleći da će nam pobjeda u raspravi donijeti taj osjećaj. Umjesto toga, rasprave nas često ostavljaju praznima, otuđenima, i dalje tražeći to unutarnje smirenje koje se ne može postići vanjskim dokazivanjem.
Islam, kao duhovni put, nudi mudrost koja nam može pomoći u suočavanju s ovim izazovima. Poslanik Muhammed, alejhi selam, učio nas je da je snaga u blagosti i da Allah voli one koji izbjegavaju beskorisne sukobe. On je također rekao: „Najbolji među vama je onaj koji se najljepše ophodi prema ljudima.“ To znači da u našem svakodnevnom životu – i online i offline – trebamo težiti smirenju, ljubaznosti i strpljenju.
Svi mi griješimo, svi se ponekad uhvatimo u mrežu rasprava koje ne vode nikuda. Ali važno je sjetiti se da imamo priliku da promijenimo pristup. Umjesto da se fokusiramo na osvajanje argumenata, možemo se usmjeriti na izgradnju boljih odnosa, na pružanje podrške, na suosjećanje. Na kraju krajeva, ono što svi mi zaista tražimo nije pobjeda u raspravi, već mir – mir sa sobom i s drugima.
Možda je najveći izazov ovog doba naučiti kako stati, kako pustiti da neka mišljenja ostanu nepromijenjena i kako birati bitke koje su zaista važne. Umjesto da se umaramo od neprestanih dokaza i argumenata, možemo se okrenuti smirenijem načinu življenja. Uostalom, pravo bogatstvo je osjećaj unutarnjeg mira, znajući da nismo izgubili sebe u borbi da budemo u pravu, već smo pronašli snagu da budemo bolji, mirniji i bliži pravim vrijednostima
