Zahvala pripada Svevišnjem Allahu dž.š., Gospodaru svih svjetova, Vladaru Dana Sudnjega.
Salavat i selam donosimo na poslednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda a.s., na njegovu časnu porodicu, njegove vrle ashabe, na sve vjernike i vjernice do Dana Sudnjega. Amin!
Braćo u vjeri, u mjesecu smo Rebiul-evvelu, mjesecu u kojem je rođen Muhammed a.s. Time je ispunjen prvi uslov da Allahova uputa i Njegova Riječ bude upućena čovječanstvu.
Razlog zbog kojeg se prisjećamo ovog veličanstvenog događaja jeste to što je Poslanik Muhemmed a.s. naš uzor u životu. Ničiji život i životna praksa nisu u tolikoj mjeri imitirani i oživljavani kao život i praksa Muhammeda a.s. Iznad svega toga, životna praksa Muhammeda a.s. je ono što nama, njegovim sljedbenicima priskrbljuje Allahovu ljubav i zadovoljstvo. To znači, praktikovati ono što je on radio za nas znači nagradu kod našeg Gospodara, pa čak i onda kada nam to nije u obavezu dato i stavljeno. Čak i kada radimo ono što je u formi preporuke, a od prakse je Muhammeda a.s., i za to imamo nagradu. I zato nismo nikako na gubitku ako slijedimo taj put.
Kada nemamo pravi uzor u životu vrlo se lahko povesti za lažnim uzorima. Ti lažni uzori su najveća opasnost za generacije koje dolaze. Pa šta je onda naša sjutrašnjica ako su nam današnji uzori pogrešni? Šta dobijamo od generacije kojoj namećemo ono što Allah ne voli? Šta imamo od djece kojoj kupimo šampanjac sa Miki Mausom? Imamo to da ćemo ih uputiti da sutra, kada stasaju, kupe pravi šampanjac. I to je samo početak stranputice. A to je ono što Allah ne voli.
Ali, kada tom djetetu kažemo da je Allahovo prokletstvo na sve one koji imaju bilo kakve veze sa tim, djete će vremenom shvatiti da je to ružan put, stranputice. Dakle, nije uzaludno čak i djetetu objasniti da jedini uzor u njegovom životu mora biti Muhammed a.s. Možda nije “moderno”. Ali imaćeš nagradu od Gospodara.
“Reci, ako Allaha volite, mene slijedite”, to su Kur’anske riječi koje nam dovoljno govore o ovoj tematici. Zašto? “Allah će vas zavoljeti i oprostiti vam grijehe”. Dakle, nije uzaludno slijediti put Muhammeda a.s. To nije stvar ni folklora ni dekora, nije stvar koja nam je nepoznata. Poznata nam je. Znamo zašto slijedimo Muhemmeda a.s. Evo nam dovoljnog razloga.
Poslanik a.s. kada je mogao da bira, uvijek je birao lakši put ako na njemu nema haram, govorio je “olakšavajte, a ne otežavajte”, “donosite radosne vijesti, nemojte donositi pesimizam”, “podmažite ljudima”, “kazuje istinu makar i gorka bila”… Sve su to najplemenitiji motivi za koje nam ne trebaju nikakvi drugi životni učitelji. Ali, to nećemo postići ako za uzora imamo onoga koji je u datom momentu najpopularniji, najljepši, najbogatiji… Jer, u tome se krije najveća opasnost. Opasnost je u tome što se najviše slijede oni koji su “naj”, a u tome “naj” je i najviše gluposti.
Muhammed a.s. je onaj koje mi danas doživljavamo živim, osjećamo živim, jer osjećamo njegovo prisustvo, njegovu brigu o nama i njegovu dobrotu. Ako je vidio bilo kakvo dobro kod nekoga nije to sakrio, nego je došao da ga obraduje. Danas mnogi saznaju neko dobro o bratu muslimanu, pa to prećuti, neće da ga obraduje. U hadisu Muhammed a.s. kaže da je sanjao jednog ashaba, Haris ibn Numan r.a., sanjao ga je da je u Džennetu i da čuje nečiji glas kako uči Kur’an. I pitao sam: Ko je ovo? Kažu mi to je Haris ibn Numan. Poslanik a.s. odgovori: S pravom! S pravom! Tako to čini dobročinstvo” (činio je dobročinstvo i ono ga je uvelo i Džennet i tamo će učiti Kur’an). Zašto? Zato što je bio dobar prema svojoj majci.
Poslanik a.s. je odmah otišao da ga obraduje.
Haris je, prenosi se, hranio majku svojom rukom. Toliko ju je poštovao da kada bi pričao sa njom, a ne bi nešto razumio, izašao bi vani pa pitao druge jesu li je razumjeli da je ne bi prekidao u razgovoru. A učio je jako lijepo Kur’an. I time ga je Poslanik obradovao.
Aiša r.a. kaže “kada sam osjetila da je Poslanik a.s. lijepo raspoložen, da se dobro osjeća, govorila bih mu: Poslaniče, moli Allaha za mene! Pa bi on izgovarao: Allahu moj, oprosti Aiši, i prethodne i buduće grijehe, oprosti joj i tajne i javne greške. Aiša r.a. kaže da je bila toliko obradovana tim riječima da bi se nasmijala i da bi joj glava pala u krilo od radosti. Pa ju je Poslanik a.s. pitao: Raduje li te moja dova? Kako me ne bi obradovala tvoja dova Poslaniče. A Poslanik a.s. tada reče: Tako mi Allaha, ovu dovu učim za svoj ummet nakon svakog namaza.”
Ako mislimo da smo nekome nevažni, nebitni, nismo interesantni,… znamo da smo u dovi Allahovog Poslanika a.s. Kolika je to samo veličina duše Poslanika a.s. A mi danas za uzore biramo neke sasvim nebitne ljude.
Poslanik a.s. je stalno aktuelan, stalno popularan. On nas se sjećao prije hiljadu i petsto godina u dovama. To je pravi uzor. Ako želimo dobro oba svijeta, znamo da jedini izbor nam je Poslanik Muhammed a.s. Njegov datum rođenja nije samo istorijska činjenica, već momenat koji nas približava njegovom putu, a time i Allahovom zadovoljstvu. Iako su to nekad banalne stvari, imaćemo nagradu i za njih. Jer slijedimo put najodabranijeg Allahu najdražeg poslanika.
Molimo Allaha dz.s. da nam pomogne da se približimo sunnetu Muhammeda a.s.
Amin!
