U medresi “Mui Mubarak” u Taškentu, u Uzbekistanu čuva se rijedak primjerak Mushafa. Smatra se da je to primjerak sačuvanog originalnog teksta Kur’ana iz tog vremena. Neki kažu i jedini. O tome svjedoči i serifikat UNESCO-a. Ovaj Kur’an se čuva u medresi “Mui Mubarak” u zgradi biblioteke, u posebnom sefu u određenim uslovima vlažnosti i temperature.
Treći halifa Osman r.a. je naložio bivšem pisaru Muhammeda a.s, Zejdu ibn Sabitu, da sakupi sve spise na kojima su zapisani ajeti Kur’ana i sastavi ih u jednu zbirku – Mushaf. Paralelno sa ovim dijelom, još četvorica pomoćnika su bili zaduženi za prikupljanje bilješki, putem slušanja hafiza Kur’ana iz tog vremena, sastavljajući tako četiri verzije teksta. Svi ti tekstovi su kasnije pažljivo upoređivani i sastavljeni u jednu zbirku, koja je danas poznata kao Mushaf. Ta verzija ima tek nekoliko prepisanih kopija. Sve ostale su spaljene i uništene.
Godine 656. halifa Omer r.a je ubijen od strane pobunjenika u Medini. Prenosi se da je posiječen sabljom dok je učio ajete Kur’ana iz upravo sakupljene zbirke Mushafa.
Osman r.a je imao najveće zasluge za sakupljanje Kur’ana u jedinstvenu zbirku. Brižno birani sakupljači tekstova su do najsitnijih detalja vodili računa o autentičnosti sakupljenih tekstova. Tekstovi su kasnije pažljivo pregledavani i konsolidovani u jedinstvenu zbirku. Napravljeno je ukupno pet primjeraka prvobitnog Musahafa i oni su poslati u Mekku, Damask, Kufu i Basru, a jedan je zadržan u Medini.
Originalna verzija Mushafa na svojim stranicama je imala nekoliko kapljica krvi halife Osmana r.a. Nastale su prilikom ubistva halife, dok je on učio ajete iz upravo sakupljene zbirke. Nakon nekoliko godina pojavilo se još nekoliko kopija Mushafa koji su na sebi sadržavali navodne kapljice krvi halife Osmana r.a. Vrlo brzo je utvrđeno da se ne radi o originalnom tekstu Kur’ana i svi falsifikati su uništeni.
Jedan od originalnih primjeraka Mushafa iz vremena halife Osmana r.a je, usljed spleta okolnosti, dospio u Semerkand gdje se čivao u džamiji „Huja Ahrara“, sagrađena u 15.stoljeću. Njegove stranice su ispisane jasnim kufskim pismom, a uočljive su i smeđe mrlje za koje se smatralo da su kapljice krvi halife Osmana r.a. Postoji nekoliko verzija o tome kako je Musfhaf iz vremena Osmana, r.a., dospio u Semerkand. Jedna od njih je da ga je konfiskovao Timur tokom svojih osvajačkih pohoda u Siriji i Iraku. Mushaf je čuvan u Timurovoj biblioteci odakle je kasnije prebačen u Semerkand. Godine 1868. Semerkand biva pripojen carskoj Rusiji. Tadašnji načelnik Zaravšanskog okruga, saznavši za postojanje Mushafa iz vremena halife Osmana, r.a, raspisuje nagradu od 500 kokana (oko 100 tadašnjih rubalja) onome ko pronađe Mushaf. Nakon što ga je našao, proslijedio ga je generalnom guverneru u Taškent.
Mushaf je 24. oktobra 1869. godine prebačen u javnu biblioteku u Sankt Peterburgu. Međutim, oblasni muslimanski kongres Petrogradskog okruga 1917. godine uputio je apel Narodnom komesarijatu za nacionalne poslove da se ovaj primjerak Mushafa vrati muslimanima. Savjet narodnih komesara je pozitivno odgovorio na ovaj zahtjev i Mushaf je prvi put javno predstavljen Sveruskom muslimanskom savjetu, a koji se u to vrijeme nalazio u gradu Ufa. Odatle je 1924. godine prebačen u Taškent, a zatim u Semerkand gdje je još neko vrijeme bio u džamiji „Huja Ahrar“. Od 1941. godine Muzej istorije naroda Uzbekistana postaje mjesto na kojem je Mushaf stalno uskladišten.
Kada je Uzbekistan povratio svoju nezavisnost 1991. godine, tadašnji predsjednik države Islam Kerimov je pred velikim brojem prisutnih na trgu „Khast-imam“ poklonio ovaj primjerak Mushafa muftiji Uzbekistana.
