Ramazan uvijek donosi promjenu u cjelokupnom našem životu.
U ponašanju postajemo bolji, plemenitiji i osjećajniji. Ne razmišljamo samo o adamovskoj ilovači, adamovskoj ljušturi, o zadovoljenju samo našega tijela.
Već razmišljamo i o okrepljenju naše izgladnjele duše, nakon jedanaest mjeseci zapostavljenosti i relativno opuštenog načina života.
Mnoge stvari su prožete raznim materijalističkim ciljevima. Ramazan je skretanje pažnje na one stvarne vrijednosti. To je mjesec kulminacije Božije milosti, Božijeg oprosta i Božijeg spasenja od paklene vatre.
Ramazansko vrijeme je nova prilika, nova šansa, jedna duhovna oaza u čiji hlad i mir se bar privremeno sklanjamo, u odnosu na buku i trku svakodnevnog potrošačkog i materijalističkog života.
Bar na trenutak vjernici u ramazanu pokušavaju zaustaviti vrijeme koje ubrzano teče.
To je duhovna luka kojoj se svake godine vraćaju.
Ramazansko vrijeme se ne mjeri ni na kakvom satu. Ono se mjeri otkucajima našega srca. Ramazan je mjesec koji povezuje i zbližava ljude i to se najbolje vidi kroz iftare, zajedničke molitve, ali i kroz ramazanska druženja, koja su iznimno posebna u ovom mjesecu.
