Čitanje Kur’anskog teksta odražava se na svakog od nas na jedinstven način. Nekima je to duboko lično i intimno iskustvo, duhovno putovanje koje umiruje srce i donosi osjećaj bliskosti s Bogom. Drugima Kur’an služi kao izvor moralnih smjernica i etičkih principa koji ih vode kroz svakodnevni život. Neki ljudi se Kur’anu obraćaju s akademskom radoznalošću, kao fascinantnom istorijskom i filozofskom knjigom, dok drugi u njemu traže nadahnuće, odgovore i putokaze za bolje razumijevanje sebe i svijeta. U svakom slučaju, Kur’an ostaje knjiga koja, bez obzira na način pristupa, ne prestaje da inspiriše, pokreće i iznova otvara duboka pitanja.
Ali, kako pristupiti Kur’anu da bi on zaista postao vodič koji mijenja naše živote? To pitanje nije jednostavno i traži mnogo više od pukog čitanja.
Ebu Ala el-Mevdudi, jedan od najistaknutijih islamskih učenjaka i mislilaca 20. stoljeća, pokušao je ponuditi odgovore u svom poznatom djelu (تفہيم القرآن- Tafhīm al-Qur’ān), “Razumijevanje Kur’ana”.
Mevdudi nije bio samo učenjak, već i vizionar koji je težio premostiti jaz između tradicionalnog razumijevanja islama i savremenih izazova. Njegov tefsir je više od običnog komentara – to je poziv da Kur’an postane sastavni dio našeg svakodnevnog života, da njegove poruke ne ostanu samo riječi na papiru, već živi vodič koji nas transformiše.
Mevdudi nas podsjeća da Kur’an nije obična knjiga, već Božanska Riječ, izrečena s ciljem da vodi čovječanstvo kroz svjetlo i tamu. On ističe da, kako bismo u potpunosti iskusili Kur’ansku poruku, moramo ispuniti određene duhovne i moralne uslove. “Kur’an nije samo zbirka mudrosti ili moralnih priča, već je uputa koja djeluje samo kada joj pristupamo sa srcem spremnim na promjenu,” piše Mevdudi. On nas poziva da razmislimo o tome kako prilazimo Kur’anu – da li ga čitamo sa stvarnom željom da ga primijenimo u svom životu, ili ga površno proučavamo, poput još jednog historijskog teksta.
Mnogi od nas možda se bore da shvate Kur’an ili da u potpunosti osjete njegovu moć. Bez pravilnog konteksta i pripreme, Kur’an može ostati nerazumljiv ili djelovati kao složena slagalica. Mevdudi nastoji nam pomoći da Kur’an shvatimo onako kako je on zaista namijenjen – kao vodič koji ima potencijal da mijenja naša srca i živote, ali samo ako mu pristupamo s ispravnim uslovima. U svom tefsiru, on razlaže šest osnovnih uslova koji nam pomažu da Kur’an postane uputa u našim životima.
On uslove izvlači iz prvih četri ajeta sure Bekare:
1. Elif Lām Mīm.
2. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali;
3. onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i molitvu obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali;
4. i onima koji budu vjerovali u ono što se objavljuje tebi i u ono što je objavljeno prije tebe, i onima koji u onaj svijet budu čvrsto vjerovali.
On je mišljenja da nije slučajno da Allah dž.š. upravo na samom početku Kur’ana, upoznaje čitaoca sa uslovima koji su nephodni da bi čitaoc Kur’an prihvatio kao uputu.
Šest uslova za prihvatanje Kur’ana kao upute prema Ebu Ala el-Mevdudiju:
- Bogobojaznost (takva)
Prvi uslov, bogobojaznost, izveden je iz riječi: “Ovo je Knjiga o kojoj nema sumnje, uputa bogobojaznima” (hudallil muttaqīn). Mevdudi naglašava da je bogobojaznost više od obične svijesti o Bogu; to je stanje srca koje tjera vjernika da se stalno trudi živjeti moralno i izbjegavati zlo. On piše: “Takva nije puki strah od kazne; to je osjećaj duboke odgovornosti i želje da se postigne Božije zadovoljstvo.” Ova svijest motivira vjernika da se stalno preispituje i usmjerava ka djelima koja su u skladu s Allahovim zakonima. Bogobojazni ljudi se razlikuju od onih koji su ravnodušni prema moralnim vrijednostima i koji jednostavno slijede strasti i želje svijeta.
- Vjerovanje u nevidljivo
Drugi uslov, vjerovanje u nevidljivo, temelji se na ajetu: “koji vjeruju u nevidljivo” (yu’minūna bil-ghayb). Mevdudi ističe da je vjerovanje u nevidljive stvarnosti, poput Allaha, meleka, Sudnjeg dana, Dženneta i Džehennema, temelj istinske vjere. On objašnjava: “Vjera u nevidljivo ne znači slijepo vjerovanje, već svjesno prihvatanje istina koje su nam prenijeli Božiji poslanici.” Vjernici se, poput naučnika koji prihvataju teorije na osnovu dokaza, oslanjaju na pouzdane izvore – Poslanike, koji su najbolji “stručnjaci” za Božansku stvarnost. Mevdudi dalje kaže: “Samo onaj ko vjeruje u ono što ne može vidjeti, osjetiti ili izmjeriti, može se osloboditi ograničenja materijalnog svijeta i usvojiti Kur’ansku mudrost.”
- Obavljanje namaza
Treći uslov je obavljanje namaza, što se temelji na ajetu: “obavljaju namaz” (yuqīmūnaṣ-ṣalāt). Mevdudi naglašava da namaz nije samo ritual, već dokaz iskrenosti naše vjere i pokornosti Allahu. On piše: “Salat je praktični izraz naše povezanosti s Allahom i stalni podsjetnik na našu odgovornost prema Njemu.” Namaz je temelj vjerskog života, a prisustvo na zajedničkom namazu jača zajedništvo i izražava predanost vjernika. Mevdudi objašnjava: “Namaz nije potpun ako nije uspostavljen u zajednici. On mora biti kolektivna dužnost, a ne samo individualna praksa.”
- Udjeljivanje iz imetka
Četvrti uslov, udjeljivanje iz imetka, proizlazi iz ajeta: “udjeljuju iz onoga čime smo ih opskrbili” (mimmā razaqnāhum yunfiqūn). Mevdudi ističe da prava vjera ne ostaje samo u srcu ili na jeziku, već se ogleda u djelima. “Spremnost da se dijeli imetak,” piše Mevdudi, “nije samo čin milostinje, već izraz priznanja da je sve što posjedujemo Allahov dar.” On dalje objašnjava da udjeljivanje iz imetka podrazumijeva podršku siromašnima, ulaganje u opšte dobro i održavanje zajednice. Onaj ko nije voljan dijeliti, ne može u potpunosti razumjeti ili ostvariti suštinu Kur’anske upute.
- Vjerovanje u sve Božije knjige
Peti uslov, vjerovanje u sve Božije knjige, temelji se na ajetu: “koji vjeruju u ono što je objavljeno tebi i u ono što je objavljeno prije tebe” (wa mimmā unzila ilayka wa mā unzila min qablika). Mevdudi naglašava da je vjerovanje u sve Božanske objave ključno za shvatanje cjelovitosti Božije poruke. On piše: “Istinski vjernici ne prave razliku između objava, već prihvataju Božansku mudrost u svim njenim oblicima.” Ova vjera pomaže prevazići predrasude i naglašava da je sva Božanska uputa međusobno povezana. Vjernik mora biti spreman da prihvati i poštuje uputu iz svih Božijih knjiga, ne ograničavajući se na vlastite tradicije.
- Vjerovanje u Ahiret
Posljednji uslov, vjerovanje u Ahiret, proizlazi iz ajeta: “a oni u onaj svijet vjeruju” (wa bil-ākhirati hum yūqinūn). Mevdudi objašnjava da je vjera u Ahiret temeljni motivator za moralno i etičko ponašanje. On kaže: “Onaj ko vjeruje u Sudnji dan, shvata da su sve njegove riječi i djela podložni Allahovoj konačnoj presudi.” Vjera u Ahiret tjera vjernika da preispituje svoje namjere i da uvijek nastoji činiti ono što je ispravno. Mevdudi dodaje: “Vjera u Sudnji dan nije samo ideja o kazni i nagradi, već duboko ukorijenjeno uvjerenje da ništa nije beznačajno pred Allahovom pravdom.”
Ebu Ala el-Mevdudi svojim tefsirom poziva nas da se u potpunosti predamo Kur’anskoj uputi, ispunjavajući ovih šest uslova kako bismo iskusili istinsku transformaciju srca i života. Kroz ove uslove, Kur’an postaje mnogo više od riječi – postaje živi vodič koji oblikuje naše misli, namjere i djela.
