“Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka čuvaju stidna mjesta svoja; to im je bolje, jer Allah, zaista, zna ono što oni rade.”
(Kur’an, sura En-Nur, 24:30)
“Stid je dio imana.” (Buharija i Muslim)
“Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš.” (Buharija)
“Stid ne donosi ništa osim dobra.” (Buharija i Muslim)
Nedostatak stida u današnjem društvu često se posmatra kao složen i uznemirujući fenomen. Stid, kao emocija, igra ključnu ulogu u regulaciji našeg ponašanja i održavanju granica između onoga što je prihvatljivo i neprihvatljivo. On nije samo osjećaj nelagode koji nam ponekad pokvari dan, već važan mehanizam koji nas štiti od društvene osude i pomaže nam da ostanemo povezani s ljudima oko sebe.
U psihološkom smislu, stid ima veze s našim osjećajem odgovornosti i moralnim vrijednostima. Kada osjećamo stid, to znači da smo svjesni da smo možda prekršili neko pravilo ili povrijedili nečija osjećanja. Ta nelagodnost nas podstiče da preispitamo svoje ponašanje i da budemo bolji prema drugima. Kada nekome nedostaje stid, kao da gubi taj unutrašnji kompas. Takva osoba može lakše povrijediti druge, lagati ili manipulisati bez osjećaja krivice. U većini slučajeva, uzroci takvog ponašanja mogu poticati iz djetinjstva, kada djeca nisu naučila da povezuju svoja djela s odgovarajućim posljedicama.
S druge strane, moderni svijet donosi nove izazove. Pritisci društvenih mreža i trka za uspjehom često zamagljuju naše moralne standarde. Danas se više vrijednuje koliko pratilaca imamo ili koliko pažnje možemo privući, a manje se pažnje pridaje tome da li smo bili fer, iskreni i pažljivi prema drugima. To često dovodi do ponašanja koje nije obzirno, dok društvo postaje sve manje osjetljivo na neetičke postupke.
Mediji i senzacionalizam takođe igraju svoju ulogu. Kada se lični skandali i neprimjereni postupci ljudi ističu u prvi plan, stvara se osjećaj da je sve dozvoljeno, samo ako privlači pažnju. To dodatno doprinosi kolektivnom gubitku stida. Društvo koje nekada imalo stabilne moralne okvire sada se suočava s tim da granice prihvatljivog ponašanja postaju nejasne, a osjećaj stida gubi svoju moć.
Islamski narativ o stidu nas podsjeća na važnost te emocije u našem svakodnevnom životu. Poslanik Muhammed, alejhi selam, rekao je da je stid dio vjere, što naglašava koliko je važno da se stid sačuva kao moralna zaštita. Stid ne bi trebalo da nas parališe, već da nas usmjeri prema boljem ponašanju i poštovanju drugih. On podsjeća na prisustvo Boga i pomaže nam da ostanemo svjesni svojih djela.
U konačnici, nedostatak stida nije samo problem pojedinca, već društva u cjelini. Važno je da svi zajedno radimo na jačanju vrijednosti koje podržavaju poštovanje i brigu jednih za druge. Roditelji, škole i zajednice igraju ključnu ulogu u tome, pomažući da se djeca razvijaju u ljude koji znaju da razlikuju dobro od lošeg i osjećaju stid kada je to potrebno. Kroz kolektivni trud možemo obnoviti zdrav osjećaj stida i izgraditi zajednicu u kojoj će vrijednosti kao što su čast, poštovanje i odgovornost ponovo u prvom planu.
