Na svečanoj akademiji 13. generacije maturanata i 9. generacije maturantica Medrese “Mehmed Fatih” kao učenica generacije koja je pohađala nastavu na CSBH jeziku Odjeljenja u Rožajama prisutnima se obratila maturantica Merjem Hadžić. Njen govor prenosimo u cijelosti.
“Nijesam vam vjerovala kada ste nam rekli da će ovo sve prebrzo proći. I evo mi, prije četiri godine uplašena djeca, sada sjedimo ovdje spremni da čvrstim korakom krenemo u život i vjerovatno posljednji put proživimo ove lijepe trenutke kojima ćemo staviti tačku na priču koju smo zajedno proživjeli i put koji smo prošli kroz ove četiri godine. Sve ima svoje vrijeme, svoju ekspoziciju, kulminaciju, peripetiju… Behari ne beharaju u decembru, plodovi se ne beru u proljeće, snijeg ne pada u maju, možda samo u Rožajama…
Sada je naše vrijeme, vrijeme da krenemo u život sa jakim temeljima koje smo izgradili i znanjem koje će nam olakšati taj put. Vrijeme da sve one lijepe uspomene, ekskurzije, izlete, takmičenja, časovi budu nešto čega ćemo se rado sjećati i koje će nas u dobre ljude oblikovati.
Hvala ti što si nas naučila, Medreso, da budemo zahvalni, i da znamo da dok mi ovdje opušteno živimo, djeca u Palestini umiru od gladi u naručju svojih roditelja i proživljavaju genocid. Molimo Allaha dz. š. da očisti njihova srca, oprosti im grijehe i uvede u najljepše mjesto Dženneta inshAllah, a neprijatelja kazni samo Njemu znanom najgorom kaznom.
Post festum – došao je kraj ovom putovanju. Iza nas ostaje činjenjenica da bismo se Medresi ponovo vratili. Noćas je meni pripala čast da u ime generacije zahvalim svima vama bez kojih ovo ne bi bilo isto. Hvala vam, profesori, vaspitači, na svakoj uputi, pohvali i kritici. Hvala svim roditeljima. Posebno hvala mojoj porodici, mom babu i mojoj majci, sestrama i bratu na nesebičnoj podršci i pruženoj ljubavi. Hvala na svemu, generacijo, prijatelji, hvala na svakoj uspomeni, osmijehu, utjehi i ohrabrenju, zahvalna sam Allahu na prijateljstvima koje smo stvorili, koja će trajati, inshAllah i nakon Medrese.
Ne treba da budemo tužni što se završilo, budimo srećni što se desilo. Nadam se da će nam se životni putevi ukrstiti.
Alea iacta est, carpe diem.
Ko izađe na put da traži znanje, Allah će mu olakšati put ka Dzennetu.”
