U Sarajevu je na bolji svijet preselio Hadžem Hajdarević. U brojnim oproštajima od Hajdarevića navodi se šta je napisao, koje je funkcije obavljao. Vrijeme u kojem živimo malo ostavlja prostora bilo čemu izuzev formalnim izjavama saučešća.
U tome nam promiče ono što je onaj koji putuje sa ovog svijeta stvarno bio. A Hadžem Hajdarević je prije svega bio intelektualac i pjesnik. Neko ko je jako puno dao kulturi Bosne i Hercegovine i kulturi bošnjačkog naroda ukupno. Poznavao je kulturu Bošnjaka, od vjerske do svjetovne. Kada je u pitanju kultura Bošnjaka Crne Gore jako je cijenio i poznavao stvaralaštvo Saliha Gaševića, Ćamila Sijarića, Ismeta Rebronje, Huseina Bašića, Zuvdije Hodžića i drugih.
Ali Hadžem je prije svega bio pjesnik. A pjesnici za nijansu bolje shvataju stvarnost od ostalih smrtnika. Zato i imaju potrebu za otklon od stvarnosti, pisanjem stihova naravno.
U jednoj od svojih pjesama Hajdarević pominje ahiretsku lađu. U nju smo ukrcani činom učenja ezana po rođenju. Sa ezanom dolazimo, sa ezanom odlazimo. Naše je ono što učinimo dok ahiretska lađa ne dođe po nas. Ona je došla i po pjesnika Hadžema, da ga povede, vjerujem, u dženetska postranstva.
Iza njega ostaje njegovo književno djelo koje sigurno neće biti prepušteno zaboravu i koje će s protokom vremena samo biti aktuelnije.
Autor: Edin Smailović
