Nedavne rasprave oko idejnog rješenja revitalizacije lokaliteta Depedogen u Staroj Varoši otvaraju jedno od ključnih pitanja za savremeno crnogorsko društvo: kako se odnosimo prema sopstvenoj istoriji? Ne kao zbirci dekorativnih elemenata za turističke brošure, već kao složenom tkivu identiteta koje nas oblikuje i prošlosti uči.
Depedogen, smješten u srcu Stare Varoši, jedan je od rijetkih preostalih lokaliteta koji svjedoče o višeslojnosti podgoričke prošlosti. Njegova vrijednost nije isključivo u kamenim zidinama i vojnoj arhitekturi, već u duhovnim i kulturnim slojevima koji su se taložili vjekovima. Zato svaki pokušaj revitalizacije ovog prostora mora biti pažljivo promišljen, odgovoran i lišen selektivnog tumačenja prošlosti.
Islamska zajednica u Crnoj Gori nedavno je, kroz zvaničan dopis Glavnom gradu, ukazala na značajan propust u okviru prezentovanog idejnog rješenja – izostavljanje džamije sultana Mehmeda Fatiha, objekta čije je istorijsko postojanje potvrđeno nizom arhivskih, kartografskih i vizuelnih izvora. Od osmanskih katastarskih planova, preko zapisa evropskih putopisaca, do poznate slike iz Marubijeve kolekcije – svi tragovi jasno svjedoče o postojanju džamije i njene munare u okviru tvrđave.
Međutim, ti tragovi, čini se, nisu našli mjesto u savremenom planu obnove. Ostali su između redova, kao da se njihovo prisustvo može prećutati ili “prevazići” savremenim urbanističkim jezikom.
Ovdje se ne radi o simboličkom prisvajanju prostora, već o pitanju odgovornosti prema prošlosti. Jer ako tvrdimo da želimo autentičnu revitalizaciju – ne možemo se zadovoljiti interpretacijom koja vremenom izostavlja ono što ne staje u dominantne narative. A džamija sultana Mehmeda Fatiha nije tek vjerski objekat; ona je dio kulturnog horizonta iz kojeg je izrasla jedna faza ovog grada. Uključivanje tog segmenta nije stvar političke ili ideološke opredijeljenosti – već profesionalnog integriteta i naučne tačnosti.
Zabrinjava lakoća s kojom se ovakvi zahtjevi mogu odbaciti ili svesti na administrativnu fusnotu. Ako institucije zadužene za kulturu nisu spremne da otvore dijalog sa zajednicama koje baštine prostor, čime se onda vodi kulturna politika? Arhitektura, nasljeđe i urbanizam ne bi smjeli da zavise od zaborava, niti da biraju koje nasljeđe ima “potencijal” a koje “smetnju”.
U tom svjetlu, zahtjevi Islamske zajednice su krajnje racionalni: identifikovati lokalitet pod njegovim istorijskim imenom – Depedogen; uključiti potvrđene elemente iz dostupnih izvora u idejno rješenje; i omogućiti arheološka istraživanja koja bi pod stručnim nadzorom utvrdila tačne konture postojećih temelja. To je standardna praksa u zemljama koje žele da predstave sve slojeve svog urbanog razvoja, bez prečica i bez gubitaka.
Podgorica je, nažalost, kroz istoriju mnogo gubila – u ratovima, modernizacijama, zanemarivanju (bilo to svjesno ili nesvjesno). Upravo zato svaki prostor koji još nosi tragove prošlih epoha mora biti čuvan sa posebnom pažnjom. Stara Varoš je više od urbanog segmenta – ona je svojevrsni podsjetnik na različite kulturne i duhovne uticaje koji su oblikovali identitet grada. Svaki pokušaj da se ti uticaji svedu na ono što je trenutno poželjno ili estetizovano vodi ka osiromašenju kolektivnog pamćenja.
Revitalizacija Depedogena ima potencijal da bude primjer dobre prakse – ako se zasnuje na znanju, dijalogu i poštovanju činjenica. U suprotnom, rizikujemo da napravimo još jedan “uređeni prostor” bez duše.
Pitanje koje se postavlja nije samo kako ćemo obnoviti Depedogen, već i kakav odnos želimo imati prema gradovima koje nasljeđujemo. Da li želimo da ih razumijemo, čitamo i interpretiramo – ili da ih prilagođavamo sebi, utišavamo slojeve i brišemo konture koje ne odgovaraju savremenim šablonima?
U konačnici, ono što će ostati iza nas nisu samo fizičke intervencije, već poruka: da li je ovaj grad sposoban da uvaži sve što ga je činilo ovim što jeste – ili će svoju istoriju mjeriti onim što se “lako uklapa”.
Jer, ako ne uvažavamo sve ono što nas je gradilo kroz vijekove – šta onda zapravo obnavljamo?
Idriz Bajrović, radio Fatih / Lični stav
