Piše: Samir Kadribašić
Petnaesti juli ostaje duboko urezan u kolektivno pamćenje naroda Turske, ali i muslimana širom svijeta. Neuspjeli vojni puč 2016. godine nije bio samo napad na jednu vlast. Bio je to i udar na volju naroda, demokratske principe, ali i na samu ideju suvereniteta jedne muslimanske zemlje. Bio je to trenutak u kojem se istina jasno razdvojila od neistine i u kojem su milioni običnih ljudi postali zaštitnici domovine, slobode, pa i islama.
Danas, devet godina kasnije, obnovimo pet ključnih lekcija koje smo kao muslimani, građani i ljudi naučili iz tog, po svemu istorijsko veoma važnog događaja
- Narod koji stoji uz istinu je nepobjediv
Kada su tenkovi izašli na ulice, a avioni nadlijetali Ankaru i Istanbul, narod nije ustuknuo. Ljudi su izašli nenaoružani, sa dovom na usnama i tekbirima u srcima. Ta nevjerovatna odlučnost podsjeća nas na kur’anski princip:
“O vjernici, ako pomognete Allahu, i On će vama pomoći i korake vaše učvrstiti
(Kur’an, Muhammed, 7.)
Pučisti, teroristi, su imali moć oružja, ali nisu imali podršku istine, niti srca naroda. Narod koji se osloni na Allaha i Njegovu pravdu ne može biti pokoren.
- Licemjerstvo i izdaja uvijek dolaze iznutra
Puč nije došao izvana. Njegovi inicijatori su bili ljudi iznutra: visoki oficiri, školovani, integrisani u strukture, ali potajno odani idejama koje su radile protiv Turske. Ovo nas podsjeća na upozorenje Poslanika Muhammeda a.s
“Najviše se za svoj ummet bojim licemjera s učenim jezikom.”
Upozoreni smo da naš najopasniji neprijatelj nije onaj koji dolazi izvana, već onaj koji s nama jede, govori našim jezikom, a planira i radi sve protiv nas.
- Snaga vjere nadilazi snagu tenkova
Mnogi su svjedočili kako obični ljudi svojim tijelima zaustavljaju tenkove. U tom trenutku nije djelovala logika ili vojna strategija, već čista vjera. To je ona snaga koju Allah daje onima koji Mu istinski vjeruju:
“Koliko je malobrojnih skupina pobijedilo mnogobrojne skupine, Allahovom voljom! A Allah je uz strpljive.
(Kur’an, El-Bekare, 249)
To je bila pobjeda vjere nad silom, istine nad zabludom, naroda nad vojnom klikom.
- Jedinstvo naroda i uleme je stub opstanka
Tokom pokušaja puča, cijela ulema Turske: imami, hatibi, profesori šerijatskih fakulteta jednoglasno su pozvali narod na otpor. Džamije su, umjesto da utonu u tišinu, postale centri otpora, iz njih su odjekivali ezani, tekbiri i poruke nade. Ovo pokazuje koliko je važna uloga vjerskih autoriteta u kriznim trenucima:
“Muslimani su kao jedno tijelo; ako jedan dio boli, cijelo tijelo osjeća bol,” naučava nas naš Poslanik a.s.
Pokazalo se da kada su narod i ulema jedno srce, tad ni najorganizovaniji neprijatelj nema šansu.
- Svaka nepravda ima svoj kraj – i svaki zulum ima svoj pad
Puč je bio akt zuluma: grubog, nasilnog, bezdušnog napada na slobodu. Međutim, Allahova pravda nikad ne kasni, i On ne dozvoljava da zulum traje vječno:
“A Allah neće dati priliku nevjernicima da nadvladaju vjernike.
(Kur’an, En-Nisa, 141)
Oni koji su planirali krvoproliće danas su iza rešetaka. Narod koji je bio gažen, danas se ponosi svojim dostojanstvom. To je pravda Božija.
Pokušaj puča nije bio samo vojni udar. Bio je to test vjere, jedinstva i sabura. Pokazao je da kada vjernici ustraju, Allah im otvara puteve koje nisu mogli ni zamisliti. Turski narod je tog dana ispisao lekciju hrabrosti, vjere i ljubavi prema domovini koju će historija dugo pamtiti.
Na današnji dan, sjećamo se svih šehida širom svijeta koji su položili živote za slobodu i istinu. Neka ih Uzvišeni Allah primi među najbolje.
Neka nas ova godišnjica podsjeti da sloboda nije dar, već obaveza koju čuvamo vjerom, jedinstvom i djelima.
“I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ‘Mrtvi su!’ Ne, oni su živi, ali vi to ne osjećate.”
(Kur’an, El-Bekare, 154)
