Autor: M. Tevfik Yücesoy (bivši ataše za vjerska pitanja pri Ambasadi R. Turske u Crnoj Gori)
Nakon incidenata koji su se dogodili tokom vikenda u Podgorici, glavnom gradu Crne Gore, nakon vijesti da je mladi Crnogorac izboden od strane turskog državljanina, mržnja i agresija prema Turcima koje se šire zemljom dostigle su alarmantan nivo.
Rastuće ogorčenje i govor mržnje protiv Turaka u Crnoj Gori u posljednjih nekoliko dana, posebno napadi na turska preduzeća u nekim regijama, paljenje turskih vozila i prijeteći slogani “Smrt Turcima” koji se izgovaraju u javnim prostorima, nisu samo sigurnosni problem već i zabrinjavajući razvoj događaja koji ponavlja historijske traume Balkana.
Opasan trend: Normalizacija mržnje
Ova retorika, iako se razvija na rasističkoj i diskriminatorskoj osnovi, također povećava polarizaciju među običnim građanima i prijeti društvenom miru. Neprijateljstvo prema turskom identitetu podsjeća na pokazatelje koji su nagovještavali veliku patnju doživljenu u prošlosti.
Odjek Srebrenice
Genocid u Srebrenici 1995. godine započeo je društvenom diskriminacijom, govorom mržnje, a zatim i fizičkim napadima. Atmosfera u Crnoj Gori danas na neki način podsjeća na rane faze te mračne ere. Nekažnjivost za govor mržnje ohrabruje radikalizirane grupe i prisiljava manjine da žive u strahu i neizvjesnosti.
Gdje bi trebali stajati zakon i društvo?
Međunarodno pravo jasno kriminalizira govor mržnje, napade na manjine i etničko podsticanje. Ako crnogorska vlada i snage sigurnosti ne zauzmu efikasan stav protiv ovih incidenata, eskalacija događaja do nasilnih posljedica je neizbježna. Istovremeno, organizacije civilnog društva, vjerski vođe i mediji moraju izraziti jedinstven glas protiv mržnje.
Odgovornost Turske i međunarodne zajednice
Republika Turska ima odgovornost da osigura sigurnost svojih građana i sunarodnika. U tom kontekstu, diplomatske misije u Crnoj Gori moraju aktivirati i zaštitne mjere i kanale dijaloga. Nadalje, međunarodna tijela poput EU, UN-a i Organizacije islamske saradnje (OIC) ne smiju ostati nijema pred ovim trendom, već moraju implementirati mehanizme mirne intervencije protiv klime mržnje.
Historijska patnja se ne prevazilazi amnezijom, već učenjem iz nje. Ostanak bez riječi pred rastućom mržnjom u Crnoj Gori šteti ne samo Turcima već i cijelom Balkanu. Ponovno zatvaranje očiju pred istom tamom, dok nam krici o Srebrenici još uvijek odzvanjaju u ušima, ostavit će neizbrisivu mrlju na savjesti čovječanstva.
Ne smije se zaboraviti da ako ovdje ne prevlada zdrav razum, ako država ne ugasi ovu iskru, ta mala iskra će se pretvoriti u požar, spaljujući sve bez razlike. Sve vjerske institucije, od džamija do crkava, i naravno, mudri ljudi, moraju intervenirati i zaustaviti ovu slijepu spiralu.
Neka posljednja riječ dođe iz Časnog Kur’ana:
O vjernici! Uđite u mir potpun! Ne slijedite stope šejtana! On vam je, zaista, očiti neprijatelj. (Sura El-Bekara, ajet 208)
