Autor: Džemal Dacić

Ovogodišnje svjetsko prvenstvo ostaće upamćeno po mnogo čemu. Ali ono što će ga definitivo okarakterisati jeste da je islamska kultura bila u žiži javnosti. Gosti mundijala su morali ispoštivati domaćina, njegovu kulturu i stil života.Od ezana kojim je započela ceremonija otvaranja, preko zabrane konzumiranja alkohola, te zabrane javnog promovisanja LGBT stavova… i mnogo čega drugog. Iako je bio ogroman pritisak javnosti da se odustane od mnogih pravila Katar nije popustio. Večerašnja pobjeda Maroka nad Portugalom također je bila popraćana, ritualnim činom sedžde zahvalnosti, koji će mnogim navijačima i pratiocima preko malih ekrana ostati nepoznanica. Sigurno su se mnogi od njih zapitali šta to oni rade. Umjesto trčanja po terenu i skidanja dresa, igrači Maroka su spustili čelo, nos, šake i koljena na zemlju. Zato sam osjetio potrebu da objasnim osnovni smisao njihovog postupka u kojem je sadržan smisao islamkog učenja.

Sedžda je vrhunac namaza (islamske molitve). Musliman vjeruje da je Bog najdostupniji čovjeku kad mu se na sedždi obrati. Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: “Čovjek je najbliži Allahu kad je na sedždi, stoga mnogo učite dove na sedždi.” (Muslim)
Kada je musliman na sedždi, on osjeća blizinu Allaha, dž.š.. On vjeruje da tihi molitveni šapati na sedždi, prolamaju se kroz sedam nebesa, i čuju se do Arša (Božijeg prijestolja).
Sa svakom obavljenom sedždom musliman vjeruje da njegov Gospodar, Allah dž.š. povećava njegove deredže (duhovne stepene), približavajući ga Sebi.

Sedžda se može obaviti i mimo namaza, kao izraz potpune poniznosti, skrušenosti i pokornosti prema Stvoritelju, ali i kao znak zahvalnosti na podarenim blagodatima i životnim uspjesima.Često možemo vidjeti na sportskim takmičenjima sportistu, muslimana, koji zbog postignutog dobrog rezultata, pada licem na tle: travu, parket, pod ringa ili na nekoj drugoj podlozi, i na taj način iskazuje zahvalnost na Božijoj pomoći.
Musliman vjeruje da se sedždom duhovno odgaja. Hasan el Basri (istaknuti islamski učenjak iz 8 vijeka) je rekao: “Onaj ko nema edeba (odgoja) i ko se lijepo ne ophodi prema Allahu kad je iznad zemlje, Allah će ga odgojiti kad bude pod zemljom.”
Kada se na sedždu spusti sa sedam dijelova tijela: šakama, čelom, koljenima i stopalima, potpuno se predajući i pokoravajući Allahu, dž.š., musliman se zavjetuje Bogu da će voditi računa o tim dijelovima tijela nakon namaza, da rukama neće posegnuti za nedozvoljenim poslovima i haram(zabranjenom) zaradom, da će njegovo čelo biti uzdignuto i ponosno jer se spustilo na sedždu samo Stvoritelju, a ne stvorenjima i stvorenome, i da njegova stopala neće koračati na mjesta gdje će rasrditi Boga. Islamizacijom ovih sedam dijelova tijela u pravom smislu te riječi, musliman postaje mu’min (osoba koja ima vjeru/povjerenje u Boga).