Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić predvodio je Bajram namaz na centralnoj bajramskoj svečanosti koja se održala na gradskom trgu u Bijelom Polju na temeljima hadži Danušine džamije.
Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:
“Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova, Milostivom Samilosnom, spas i mir nek su na Muhameda s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, drugove i sve vjernike i vjernice do Sudnjeg dana.
Draga braćo i cijenjene sestre,
Bog obredima odgaja ljude i podsjeća ih na univerzalane vrijednosti života.
Različite okolnosti u kojima živimo aktualiziraju različite poruke koje nam Bog obredima šalje u datom trenutku. Mi ne možemo obuhvatiti sve poruke obreda, kao što ne možemo pretpostaviti sve izazove sa kojima ćemo se u budućnosti susresti. Ali na nama je da realnost koju živimo protumačimo kroz univerzalne poruke obreda i prilagodimo se njima.
Tako draga braćo, obredi hadža nam poručuju,
Poštujte vrijeme i vrijeme će poštovati Vas:
“Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i zemlju stvorio, a četri su sveta; to je prava vjera, u njima ne griješite.”
Od dvanaest mjeseci u hidžretskom kalendaru Allah dž.š., je uzdigao četri mjeseca: muharrem, redžeb, zul-kade i zul hidže. A njihova svetost se sastoji u posebnoj samilosti prema ljudima. U ovim danima je zabranjeno svakom muslimanu i muslimanki da nasilje čini, vrijeđa, omalovaža, i prepire se. A činjenje dobra višestruko se nagrađuje. Bog nam je u ovim mjesecima bliži pa je i put pokajanja lakši.
Allah dž.š. nas podučava kroz svete mjesece da je vrijeme najveća blagodat. I zato se Allah i zaklinje vremenom pa nam kaže:
„Tako mi vremena, doista, su ljudi na gubitku, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.“
To jest, najveći gubitnik je onaj čovjek i ona žena koji izgube blagodat vremena.
A najblagoslovljeniji čovjek je onaj koji ispuni vrijeme:
- vjerom i povjerenjem u Boga,
- dobročinstvom,
- iskrenošću
- strpljivošću u iščekivanju Božijeg suda i razumijevanju postupaka ljudi.
Poruka svetih mjeseci je jasna:
Džaba nam sve blagodati svijeta, ako nemamo vremena da uživamo u njima. Ako u vremenu budemo zauzeti mržnjom, prepiranjem, nasiljem i ratovima. Koliko budete poštovali vrijeme i vrijeme će poštovati Vas.
Draga braćo, obredi hadža nam poručuju:
Bez vjere u Boga i budući svijet život nema smisla:
Gospodar svih svjetova obavještava nas da vrijeme nećemo iskoristiti ako svom životu ne damo smisao vjerom u Boga i u budući svijet.
Zato je Uzvišeni u ovim mjesecima smjestio i obrede hadža, pa kaže u suri Bekare:
“Hadž je u poznatim mjesecima, pa onaj ko se obaveže u toku njih obaviti hadž ne može imati intimni odnos, nikakve grijehe činiti, niti se prepirati u toku hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. Za put se opskrbite, a najbolja je opskrba bogobojaznost! i Mene se bojte – vi, razumom obdareni”
Vrhunac blagoslovljenih mjeseci su dani hadža. A najodabraniji dan u danima hadža je dan arefata ili dan spoznaje. Juče su milioni hadžija stajali na visoravni Arefat kraj Meke, sve jedan kraj drugog moleći za oprost grijeha i mir u svijetu. Oni su jučer spoznali krajnu istinu da smisao života je povratak Bogu, a očitovanje tog smisla je sprovođenje mira među ljudima.
Vođeni ovim, hadžije su podjednako molili Boga za mir u Palestini i mir u Ukrajini. Pritom nisu obraćali pažnju koje vjere je Palestinac, a koje Ukrainac. Jer kakva bi bila njihova vjera ako u njihovim dovama nema mjesta za omalovažene, obespravljenje, raseljene, ubijene, siričad, ratne udovice.
Poruka Božija ne može biti jasnija:
Kad životu damo ispravan smisao, vjerom u Boga, onda čovjek u ljudima ne vidi neprijatelja već od Boga darovanog prijatelja. Milioni hadžija harmonijom izvršavanja tavafa oko Kabe, negiraju tezu čovjek je čovjeku vuk i potvrđuju da s vjerom u Boga čovjek je čovjeku brat.
“Vjernici su braća jedni drugima” – kaže Uzvišeni.
Draga braćo, obredi hadža nam poručuju:
Uzimajte od dunjaluka shodno vašim potrebama:
Uzvišeni kaže u Kuranu hodčasnicima:
“Nije vam grijeh da od Gospodara svoga tražite neko dobro. A kada pođete s Arefata, Allaha spominjite kod Meš’ari – harama; spominjite Ga budući da vas je On uputio, a zaista ste prije toga u zabludi bili.”
To jest kada date smisao životu vjerom u Boga i budući svijet, onda će vam vjerovanje odredit pravu mjeru u stvarima. Da od dunjaluka uzimate samo onoliko koliko možete da poneste.
Mnogo je onih koji su sebe zatrpali dunjalukom.
Umjesto da dunjaluk koristi njemu on korisrti dunjaluku. Sredstvo je postalo cilj i svrha života. Živimo u svijetu fetišizacije sredstava. Živimo da izgradimo veliku kuću izvan naših potreba, da kupimo auto izvan našeg standarda, da koristimo telefon izvan naših mogućnosti, da nosimo odjeću sa imenom a mi u njoj postanemo bezimeni.
Zar Vam nije prezreno da Vas ljudi poznaju po velikoj kući, dobrom autu, telefonu, markiranoj odjeći. Zar nije normalnije da Vas prepoznaju kao poštenog, vrijednog, obrazovanog, pametnog, darežljivog, čednog, dobrog oca, dobru majku, dobru suprugu, dobrog muža, dobrog sina ili dobru kćerku.
Draga braćo, obredi hadža nam poručuju:
Oslobodite se uvjerenja da Vas mjesto i porijeklo čine boljim ljudima:
Kada je propisan obred hadža Mekelije su bili uvjereni da će zbog mjesta kojem pripadaju i loze iz koje potiču imati privilegiju u odnosu na ostale hadžije. Oni su bili ubijeđeni da je njihova uloga, da dočekuju hadžije kao domaćini Meke. Zato im Bog naređuje da sa ostalim svijetom uđu u Meku i da umjesto predaka svojih spominju Boga:
“Zatim pohrlite odakle hrle ostali ljudi i od Allaha oprost molite. Allah je, doista, Onaj Koji oprašta grijehe i milostiv je.
A kada završite obrede vaše, Allaha spominjite kao što spominjete pretke vaše, pa i više od toga!”- kaže Uzvišeni u Kur’anu Časnom.
Poslušajte dobro ovaj božiji savjet. Sjedite jedni sa drugima. Ne odvajajte se. Ne formirajte torove. Crna Gora je i suviše mala da bismo se u torovima dijelili. I spominjite malo više Boga, a malo manje naše pretke. Naši preci su bili i nestali. Oni su svoje odnose formali onako kako su znali i umjeli. Niti su bili najbolji niti najpametniji nego živjeli u vremenu i prostoru shodno svojim okolnosti i mogućnostima. Mi naše odnose formiramo onako kako je nabolje sada i u ovim okolnostima.
Zemlja iz koje smo ponikli je ova u kojoj smo rođeni. Mentalitetski i karakterno smo sličniji jedni drugima nego našim sunarodnjacima iz država u okruženja. Čuvajmo baštu iz koje smo ponikli jer svaki vrt ima svoje posebnosti.
Draga braćo i sestre u vjeri, i poštovani komšije drugih vjera koji nas pratite preko malih ekrana:
Mi smo kao Islamska zajednica odlučili da ovaj Bajram obavimo ovdje na trgu u Bijelom Polju,u znak sjećanja na jednu bjelopoljku, koja je još u 18 vijeku izgradila sve ove vrline koje smo prethodno nabrojali:
Znala je da ispoštuje vrijeme, pa je vrijeme ispoštovalo nju i ostavilo spomen njenog imena 300 godina nakon njenog preseljenja na bolji svijet;
S vjerom u Boga i budući svijet oktila je svoj život, a od dunjaluka je uzimala samo onoliko koliko joj je bilo potrebno, pa je dunjaluk koristio njoj a ne ona dunjaluku;
Voljela je svoje Bijelo Polje i nije se neosnovno dičila svojim porijeklom pa je u sjećanju svih bjelopoljaca ostala kao hanuma / gospođa.
Hadži Danuša Hanuma je žena koja je još u 18. vijeku ostavila zadužbinu na kojoj bi joj pozavidjele i neke žene tadašnjih sultana ili careva. Znamo da se od sredstava iz njenog vakufa, pored džamije, u Bijelom Polju izgradila i srednja škola, kao i imaret (narodna kuhinja) za sve siromašne bjelopoljce i bjelopoljke ma kojoj vjeri i naciji pripadali. Za izdržavanje ove tri institucije uvakufila je 15 dućana u Bijelom Polju. Vakuf je postojao sve do 1941. godine do kada imamo finansijske izvještaje o njegovom poslovanju, upraviteljima, popravkama i slično.
Ali, ime ove dobrotvorke u narodu je najviše opstalo kroz džamiju koja je po njoj ponijela ime. To je jedina džamija u Crnoj Gori koja je nosila ime po ženi i jedna od tri na cijelom prostoru bivše Jugoslavije koje su nazvane po ženama. Dok su ove dvije nosile ime po ženama sultana: Valide sultanije u Sjenici i Esme sultanije u Jajcu, za hadži Danušinu džamiju znamo da je nosila ime po dobrotvorki koja je obavila hadž i imala želju da pomaže svoj kraj. Ova džamija je teško oštećena u savezničkom bombardovanju grada 1944. godine. Iako se ovo dogodilo prije 78 godina, još uvijek postoje živi svjedoci tog događaja u kojem je stradalo jako puno nedužnih civila.
Ipak, smrtnu presudu džamiji donijeće nove komunističke vlasti odlukom da se izgradi gradski trg, a ostaci džamije zatrpaju.
2022. godine novim uređenjem trga na površini zemlje opet su se ukazili temelji džamije koju je sagradila ova bjelopoljka.
Opet se po ko zna koji put dokazalo da se dobra djela dobrotvora ne mogu zaboraviti niti zemljom prekriti.
Simbolika našeg obvljanja bajram namaza pred temeljima Hadži danušine džamije nema za cilj prkos, niti je izraz bilo kakva inata. Već, naprotiv, dubokog uvjerenja i povjerenja da naše komšije cijene ime ove velike žene koja je imala osjećaj za svoj grad i njegove stanovnike. Žene koja se brinula o sirotinji ovog grada kao i obrazovanju njegovih mladih. Možda su roditelji nekog od Vas završili realnu gimnaziju u zgradi koju je uvakufila ova cijenjena bjelopoljka. Prva generacija ove gimnazije je i zasadila borove na trgu u čijem ste hladu se toliko puta odmarali sa porodicom za vrijeme ljetnjih vrelina.
Želim da kažem da naša inicijativa za obnovom hadži Danušine džamije nema za cilj da provocira vjerske osjećaje bilo kojeg bjelopoljca ili bjelopoljke, već da budi sjećanje na sve one velike ljude koji su svojom dobrotom duboko utkani u temelje ovog grada.
Duboko sam ubijeđen da će lokalna samouprava kao i Vlada podržati našu inicijativu sa istim onim entuzijazmom kojim bi podržali da je u pitanju vjerski objekat neke druge vjerske zajednice jer bi to bio sasvim očekivan postupak i čin.
Naša istorija nije obilježena sukobima kako se ponekad želi predstaviti, već kulturnom baštinom i ljudima koji su njegovali multietničko društvo kakvo je crnogorsko. Sigurno je ime ove velike žene, ime jednog od njih.
Allahu Samilosni,
Podari bolesnima zdravlje!
Siromašnima opskrbu!
Prognanima Palestincima i Palestinkama, povratak domovima njihovim!
Zarobljenicima slobodu!
Osnaži naše prvake mudrošću i hrabrošću!
Našu ulemu znanjem i iskrenošću!
Allahu Milostivi,
Oplemeni sve ljude ljubavlju i milošću!
Očisti ljudska srca od mržnje i zla!
Podari cijelome svijetu Tvoju uputu i milost!
Tako Ti Tvoje neizmjerne dobrote,
I tako Ti Tvoje milosti u ovome velikom danu!
Braćo i sestre,
Vi koji ste ovdje na trgu u Bijelom Polju, vi koji nas gledate preko malih ekrana u Crnoj Gori, dijaspori svima vama od srca želim sretan Bajram, moleći dragog Allaha dž. š., za vaše zdravlje i uspjeh u životu i radu.
Molim Uzvišenog da primi naše kurbane i našu žrtvu na putu izgradnje boljeg, pravednijeg i sigurnijeg svijeta za sve ljude dobre volje.
Posebno želim Bajram čestitati Palestinskom narodu sa dovom Stvoritelju Uzvišenom da prognanim omogući povratak domovima njihovim, da bolesnim podari zdravlje te da nemoćnima povrati snagu!
Amin!
BAJRAM ŠERIF MUBAREK OLSUN!
GEZUAR KURBAN BAJRAMIN!”
