“Bajram nas ne poziva da zaboravimo stvarnost, već da je pročistimo.” Ovim riječima reis Islamske zajednice u Crnoj Gori, Rifat ef. Fejzić, započeo je svoju bajramsku poruku tokom hutbe koju je održao u Osmanagića džamiji u Podgorici, gdje je i predvodio Bajram-namaz pred velikim brojem vjernika.
Njegovu hutbu prenosimo integralno:
“Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, Koji iz tame izvodi na svjetlo, Koji dušama daje snagu, Koji srcima donosi smirenje. Neka je hvala Onome Koji nas okuplja u pokornosti, a ne razdvaja u zlobi. Koji nas podsjeća da je istinsko bogatstvo ono što darujemo jedni drugima – od srca, u ime Njega.
Neka je salavat i selam na našeg miljenika, učitelja i vodiča Muhammeda, s.a.v.s., na njegovu čistu porodicu, plemenite ashabe i sve one koji Istinu svjedoče – riječju, djelom i nijjetom.
U ovom mubarek trenutku, posebno zahvaljujemo Javnom servisu – Radio Televiziji Crne Gore, koji i ove godine omogućava da bajramska radost dopre do svakog doma, do svakog srca, i do svih onih koji možda fizički nisu u džamiji – ali svojim duhom i nijjetom jesu s nama.
Braćo i sestre,
Danas je Kurban-bajram – dan žrtve, ali i dan slobode. Dan predanosti Bogu, ali i dan odgovornosti prema ljudima. Dan u kojem se sjećamo da pokornost Bogu nije u odricanju od života, nego u uzdizanju ljudskosti.
Kako Uzvišeni u Kur’anu kaže Ibrahimu a.s.:
قَدۡ صَدَّقۡتَ ٱلرُّءۡيَآۚ إِنَّا كَذَٰلِكَ نَجۡزِي ٱلۡمُحۡسِنِي
إِنَّ هَٰذَا لَهُوَ ٱلۡبَلَٰٓؤُاْ ٱلۡمُبِينُ
وَفَدَيۡنَٰهُ بِذِبۡحٍ عَظِيمٖ
“Ti si se Objavi u snu odazvao; – a Mi ovako nagrađujemo one koji dobra djela čine – to je, zaista, bilo pravo iskušenje!” i kurbanom velikim ga iskupismo”
Na današnji dan, Ibrahim, a.s., je bio spreman žrtvovati ono što mu je najdraže, ne da bi izgubio – nego da bi posvjedočio da nema većeg Gospodara od Onoga koji daje i uzima. A Allah je njegovu žrtvu primio, jer nije krv ta koja dopire do Njega, već iskrenost.
To je poruka kurbana: da budemo ljudi spremni da se odreknemo oholosti, zavisti, sebičnosti – kako bismo sačuvali ono što vrijedi svima: mir, povjerenje, i ademovsko brtasvo među ljudima.
Braćo i sestre,
U ovim mubarek trenucima, podsjećam vas na četiri temelja bez kojih nema zdravog društva ni jake zajednice: porodica, omladina, država i kultura.
Ta četiri stuba ne stoje odvojeno – oni se oslanjaju jedan na drugi. Kad oslabi jedan, zatresu se svi. Kad se uruši porodica, izgubi se orijentir omladini. Kad se mladost ostavi bez ideala, država gubi budućnost. Kad se kultura potisne u zaborav, narod gubi svoj identitet.
Zato je Kurban-bajram vrijeme da preispitamo ne samo svoju duhovnost, nego i svoju društvenu odgovornost. Jer, vjera nije samo ibadet u džamiji – vjera je i obaveza prema porodici, odgovornost prema mladima, lojalnost državi i briga o kulturnom nasljeđu. Ako bajram ne ostavi traga u tim temeljima – nismo ga dostojno ni dočekali.
Zato:
Bajram nas podjseća da obnovimo vezu sa svojom porodicom – da pružimo ruku pomirenja, da posjetimo rodbinu, da djeci budemo primjer, a roditeljima oslonac.
Porodica je prva džamija, prva škola, prvi vakuf. Ako nam se raspadne porodica, raspast će se i narod. Ako izgubimo osjećaj poštovanja između roditelja i djece, između muža i žene, između starijih i mlađih – izgubićemo dušu zajednice.
Zato vas pozivam: očuvajmo porodicu! Poštujmo roditelje!
Odgajajmo djecu s ljubavlju i granicama.
Učimo ih da imanje nije u novcu, već u čestitosti.
Da sreća nije u potrošnji, već u davanju.
Bajram nas podsjeća da u omladini prepoznamo nosioce nade, a ne prijetnju promjenama.
Omladina je nada naše budućnosti
Naši mladi su vrijedni, daroviti i puni potencijala. Ali ako ih ne čujemo, neko drugi hoće. Ako ih ne uključimo, neko drugi će ih izvesti na stranputicu.
Zato vam kažem: učite, radite, razvijajte se – ali nikada ne prodajte svoju vjeru za aplauz. Nikada ne odustajte od dobra jer je teže. Jer Kur’an nas ne uči: “Budite brojni” – već: “Budite korisni sebi i drugima.”
Bajram nas podsjeća da vjera nije samo lični ibadet, već i društvena odgovornost.
Kao što pred Bogom polažemo račun za svoja djela, tako i pred ljudima imamo obavezu da budemo pravedni, pošteni i korisni članovi zajednice. Država nije nešto izvan nas – ona je zbroj naših odnosa, savjesti i postupaka. Zato bajramska poruka glasi: budi vjernik u džamiji, ali i pravedan u kancelariji, iskren u poslu, savjestan u instituciji, odgovoran na javnoj funkciji.
Poštovati zakon znači poštovati red, mir i sigurnost. Ali tražiti pravdu znači čuvati dušu društva. Mi ne obilježavamo bajram da bismo zaboravili stvarnost, već da bismo je pročistili. Kurbansko klanje nije ritual krvi – to je zavjet da nećemo žrtvovati ni svoje dostojanstvo ni tuđu pravdu zarad prolazne koristi. Musliman ne okreće glavu od nepravde.
Zato neka ovaj Bajram bude naš novi zavjet: da ćemo biti vjernici koji grade, a ne razgrađuju. Građani koji poštuju državu – ali i traže da ta država poštuje njih.
Bajram nas podsjeća da ne zaboravimo ko smo i odakle smo – da budemo čuvari duhovnog i kulturnog nasljeđa koje su nam naši preci ostavili kao emanet.To nasljeđe nije samo uspomena – ono je temelj našeg identiteta, korijen našeg opstanka, i svjetionik našeg puta.
Država je zajednički dom svih njenih građana.
Naša Crna Gora nije bez slabosti, ali je naša. Nisu je gradili samo drugi – gradili smo je i mi. Naši su je preci oblikovali vjerom i radom, ibadetom i poštenjem, mukom i nadom. Zato s punim pravom kažemo: ova država pripada svima nama – jer smo je mi, muslimani, zajedno sa svim drugim narodima, gradili i voljeli. Nismo je samo naslijedili – mi smo je i oblikovali.
Naši minareti nisu iznikli na tuđem temelju, već na zemlji u koju smo utkali svoje dove i položili svoje živote. Na svakom kamenu, na svakoj kapiji, na svakom proplanku ove zemlje ima traga našeg prisustva – ne tuđinskog, već domaćinskog.
Zato nas boli kada se to prisustvo zanemaruje ili prekriva.
Džamija u Radulićima nije samo mjesto ibadeta – ona je svjedok našeg trajanja na ovom prostoru. Njeno postojanje nije pitanje vjerskog prava, već i državne odgovornosti. Jer, ako država ne čuva kulturnu baštinu svih svojih građana, nego samo nekih – ona ne gradi zajedništvo, već dominaciju.
Džamija na Tvrđavi Depedogen u Podgorici nije tek simbol islamske kulture – ona je simbol samog identiteta ovog grada. Baš kao što je sahat-kula u Staroj Varoši podsjetnik na slojevitu istoriju, tako je i džamija na tvrđavi podsjetnik da je islamska baština sastavni dio vizuelnog, duhovnog i istorijskog tkiva Podgorice.
Naša reakcija na postavljanje krsta na vrh sahat-kule nije bila napad na simbol – već poziv na istinu. Zašto skrivati identitet kule, kada je ona svjedok raznolikosti, a ne isključivosti?
Zašto istoriju ideološki prekrajati, umjesto da je pošteno prikažemo?
Istu poruku šaljemo i za džamiju na Depedogenu – nemojmo prekrivati ono što jeste, samo zato što se nekome ne uklapa u narativ.
Umjesto da se ponosimo svojom kulturnom raznolikošću – mi je, nažalost, često siromašimo.
To nije zajedništvo – to je zaborav.
To nije državna mudrost – to je istorijska nepravda.
Kao društvo treba da budemo svjesni da Prošla vremena su nas oblikovala.
Kultura nije samo ukras prošlosti – ona je moralna obaveza sadašnjosti. Kultura nije turistički proizvod. Nije za kataloge, niti samo za brošure. Kultura je sjećanje duše naroda.
Kultura je ono što nas podsjeća da ostanemo ljudi – i pred sobom, i pred Bogom, i pred budućim pokoljenjima.
Zato s ovog mjesta poručujemo:
Islam nije strano tijelo u Crnoj Gori – on je dio njenog autentičnog bića.
Islamska zajednica nije gost – već domaćin na svome.
Islamska baština nije teret – već duhovno blago koje oplemenjuje cijelu Crnu Goru.
I kada tražimo da se naš glas čuje – mi ne tražimo povlastice. Mi tražimo poštovanje. Jer država koja ne čuje sve svoje sinove – gubi svoj glas.
Mi ne govorimo da bismo optuživali – govorimo jer je istina obaveza vjere. I zato danas ističemo i ono što je za pohvalu:
Pozdravljamo rad Centra za konzervaciju i arheologiju, koji je sačuvao rukopis Kur’ana iz Husein-pašine džamije u Pljevljima – poznat kao Kur’an Husein-paše Boljanića. Najnovija istraživanja pokazuju da ovaj rukopis potiče najmanje 200 godina ranije nego što se dosad mislilo. Ranije se vjerovalo da potiče iz 16. vijeka, ali najnovija istraživanja ukazuju da ovaj rukopis zapravo datira još iz 14. vijeka. To nije samo stvar islamske vjerske kulture – to je blago cijele Crne Gore. Blago koje ne pripada samo muslimanima – već svakom građaninu koji se ponosi ovom zemljom.
To je put dijaloga, poštovanja i zdravog društva.
Ne tražimo da se nešto briše – već da se sve što pripada ovom prostoru sačuva i poštuje. Jer sve to je naše zajedničko nasljeđe.
A upravo u toj sposobnosti da čuva cjelinu svog bića, Crna Gora pokazuje da ima snagu da bude dom svih svojih građana.
Zato, braćo i sestre, neka naš kurban ove godine bude i zavjet:
Žrtvujmo svoju tvrdoglavost – da bismo sačuvali porodicu.
Žrtvujmo svoju ravnodušnost – da bismo zaštitili omladinu.
Žrtvujmo svoje sebične interese – da bismo ojačali državu.
Žrtvujmo ideologiju potiranja – da bismo očuvali kulturu pamćenja i dostojanstva.
Jer bajram nas uči da se ne žrtvuje da bi se izgubilo, već da bi se sačuvalo ono što vrijedi – i na zemlji, i na nebu.
I zato, u ovim mubarek trenucima, upućujemo dovu:
Allahu naš, primi od nas našu skromnu žrtvu.
Učvrsti naše porodice u slozi, razumijevanju i milosti.
Neka domovi naši budu ispunjeni dobrotom, a naša djeca odgajana u čestitosti i bogobojaznosti.
Nadahni našu omladinu – gdje god da su – znanjem, ponosom i odlučnošću da hodaju putem dobra, da ne zaborave svoje porijeklo, vjeru i odgovornost prema zajednici.
Blagoslovi i našu dijasporu – one koji izvan domovine čuvaju vjeru, identitet i osjećaj pripadnosti. Neka njihov trud i žrtva budu primljeni, a njihova srca uvijek povezana sa zavičajem i ummetom.
Osnaži nas da gradimo državu pravde, jednakosti i poštovanja, u kojoj niko neće biti zaboravljen, a svi će biti prepoznati kao vrijedni sinovi i kćeri zajedničkog doma.
Očuvaj naše kulturno i vjersko nasljeđe od zaborava, potiskivanja i pretvaranja u puku formu – neka ono bude izvor svjetlosti, mudrosti i ponosa za generacije koje dolaze.
I, Gospodaru Milostivi, molimo Te za narod Palestine.
Podari im slobodu nakon dugog ugnjetavanja, sigurnost nakon straha, dostojanstvo nakon poniženja.
Učini da njihova bol ne bude zaboravljena, da njihove suze ne budu uzaludne, da njihova krv ne bude prodana na pijaci svjetske šutnje.
Daruj sabur majkama koje grle prazne postelje, iscijeli rane djece koja su upoznala strah prije nego igru.
I neka naša srca nikada ne otvrdnu prema njihovom vapaju, a naši jezici nikada ne umuknu u pozivu za njihovo oslobođenje.
Amin”
