U novoj epizodi emisije “Fatihov intervju” razgovarali smo sa Denisom Mekićem, politikologom i kordinatorom Pokreta solidarnosti sa Palestinom u Crnoj Gori. Bila je to prilika da se pobliže upoznamo sa dešavanjima u Gazi i Palestini, i da nam predstavi njihov Pokret koji je vrlo aktivan kada su u pitanju aktivnosti podrške palestinskom narodu.

Za početak da kažemo kratak istorijat Plaestine, i šta je to što bi trebali znati kad već govorimo o Palestini?

Svi mi kroz našu vjeru smo prilično dobro upoznati sa mjestom na kojem se nalazi Palestina. Tu je džamija Al-Aqsa, treće najsvetije mjesto za muslimane. Palestina je bila kao pokrajina u Osmanskom carstvu, kasnije pojavom kolonijalizma bila je pod mandatom Velike Britanije. Prestankom kolonijalizma i nastankom Ujedinjenih nacija dolazimo do ovoga što se i danas dan dešava a to je da na njihovoj teritoriji nastaje Izarel kroz uzurpaciju njihovog prostora. Mimo svih civilozovanih pravila i svih zlodjela, godinu po godinu Izrael je stvarao svoju državu što je dovelo do svega ovoga, a posljednji stadijum svega je ovo etničko čišćenje koje je uvod za stvaranje Velikog Izraela.

Pojam Zapadne obale je frekvetan u medijima, šta on zapravo znači? Iz godine u godinu se teritorij države Palestine smanjuje, od kad je sve to počelo?

Od 1948. godine kada je uspostavljena država Izarel, desilo se više ratova Izarela sa arapskim zemljama i kao dio svih tih pobjeda Izael je uzimao sve više teritorija Palestine. Kao produkt tih ratova imamo podijeljenu teritorijalno zemlju gdje  Zapadna obala označava dio Palestine koji se nalazi zapadno od obale rijeke Jordan. Palestina je 1988. god. proglasila svoju nezavisnost i državnost. Jedan od najvećih problema je rješenje dvije države koje će živjeti u miru, a problem je što Izrael konstantno uzurpira teritorij Palestine i uspostavlja svoja naselja a protjerava palestince sa svoje zemlje.

Iako pratimo dešavanja u Gazi i Plaestini skoro na svakodnevnom nivou, možete li nam kazati retrospektivu svih tih dešavnja od 7. oktobra prošle godine do danas?

Ono što se desilo 7. oktobra nije tek tako stiglo. To treba posmatrati u kontekstu što se dešavalo decenijama ranije i koliko se nad palestincima stezao taj obruč u svakom smilsu, da li ekonomskom ili vojnom kroz okupaciju ili gledano kroz Gazu koji je najveći koncentracioni logor na otvorenom sa potpuno zatvorenim granicama za bilo kakvu humanitarnu pomoć ili bilo kakvu drugu mobilnost. Palestinci su ubijani i prije 7. oktobra, cifra godišnjih ubistava je bila minamalno 500. To smo svjedočili svemu tome, domovi su im bili konstantno rušeni, bili su protjeravani, bili su sprijačeni da razviju aspket svoje zajednice i svoje države. To sve je dovelo da se desi 7. oktobar, koji je opet predmet raznih spekulacija, nakon upada boraca Hamasa, vidjeli smo da je izraelska neselektivno pucao i na borce, i čak na svoje stanovnike. Sumnjivo je i to da granica za koju se znalo da  najsofisticiranija i najzaštićenija da se desi baš taj upad. I Izrael je na početku propocionalno odgovorio da bi nakon toga krenuo i očigledno etničko čišćenje palestinaca.

Komukacija spoljnjeg svijeta sa palestincima je otežana, pa skoro i nemoguća. Čitamo da kamioni sa osnovnim životnim namirnicama ne mogu doći do njih. Jel se šta u tom kontekstu promijenilo?

Građani Crne Gore su pokušavali od samog početka da pomognu palestince i zaista je ta solidarnost se pokazala više puta. Međutim nije bilo moguće od samog početka genocidnog rata Izrael nad Palestinom pomoći osim finansijski kroz odrganizacije koje su bile prisutne tamo, turskih organizacija koje su od mnogo prije u Gazi i uz pomoć nekoliko regionalnih organizacija, uključujući Crveni krst i palestinski Polumjesec donacije i novac su stigle do palestinskog naroda. Nas je mnogo građana pitalo da li mogu da na još koji način pomognu, slanjem robe, namirnica, usvajanjem palestinske djece, ali njihove granice su potpuno zatvorene već nekoliko mjeseci i bilo kakav protok robe je nemoguć. Mnogo je škola srušeno, upada u bolnice, puno je bolnica srušeno, pitanje je gdje se može ta medicinska pomoć pružiti, gađani su vjerski objekti, nema prostora koji bi bio siguran, gađane su i palestinske organizacije koje su humanitarnog karaktera. Najveći problem je sada glad. U 21. stoljeću kada pričamo o dostignućima civilazicije i raznom tehnološkom napretku, dok mi ovdje razgovrama samo je pitanje trenutaka kad neko dijete umre zbog gladi.

Koordinator ste Pokreta solodarnosti sa Palestinom u Crnoj Gori. Kako je pokret nastao, koga sve čini o koje ste sve aktivnosti do sada imali? Nešto više nam kažite i o muralu koji je nacrtan u Podgorici?

Godinama unazad ima ljudi u Crnoj Gori koji prate dešavanja u Palestinu, koji su bili glasni, na društvenim mrežama i na druge načine bili glasni u osudama prema zločinima koji su se činili. Nakon 7. oktobra udružili smo se da na jedan civilizovan i human način pronađemo put da pomognemo palestinskom narodu. I to nije pitanje da njima pomognemo već da pomognemo sebi da budemo slobodni. Palestinsko pitanje je lakmus papir za sve one koji se bave ljudskim pravima, koji tvrde da su slobodni, koji kažu da imaju stav. Naš pokret čine hrabri ljudi sa humanim idejama da pomognu. Organizovali smo skupove podrške i pomogli da se organizuju u mnogim našim gradovima. Ono što je bilo posebno i što ne pamti novija istorija Crne Gore je da se u novembru prošle godine sakupilo 5.000 ljudi u znaku podrške palestinskom narodu. Nije lako danas za neku lokalnu stvar sakupiti toliki broj ljudi a kamoli za neko strano pitanje. Do sada smo imali 15 skupova, zajedno sa kulturnim aktivnostima, sadnjom masline, i posljednja aktivnost je i mural koji je nacrtan u Podgorici. Željeli smo da valorizujemo sve ono što su građani iskazali kroz skupove podrške izradom Rezolucije o osudi zločina Izraela u Palestini. Krenuli smo sa peticijom koju je u jednom danu potpisalo 7.000 ljudi. To je naša najteža borba do sada, predstavnici naroda u Skupštini Crne Gore iako možda intimno nas podržavaju, međutim javno kroz rezoluciji nismo naišli na razumijevanje. Mi ćemo nastaviti da tražimo da se ta Rezolucija nađe pred poslanicima u Skupštini Crne Gore.

Naš pokret Solidarnosti je građanskog karaktera. Tu ne postoji drugi identitet osim da smo ljudi koji žele da na human način sarađuju. Izrael želi predstavitu pitanje Palestine kao isključivo vjersko pitanje, a ono je ljudsko pitanje. Ponosni smo činjenicom da među nama ima svih vjera i nacija. Naš umjetnik Mišo Joskić je primjer toga. On je kazao da želi da da doprinos i kazao da mi samo nađemo boje a da će on od sebe uraditi mural. Mural podrške palestincima je jedini u regionu. Mnogo ljudi je učestvovalo u izradi murala i njegovom nastanku. Velika zahvalnost pored Miša ide i stanarima zgrade koji su dozvolili da na fasadi njihove zgrade se oslika se taj mural. I sama lokacija je blizu autobuske stanice je baš dobra i služi kao podsjetnik za sve one koji ga vide da razmisle o svemu što se dešava palestinskom narodu.

Kako komentarišete reagovanja svijeta na sve dešavanja u Palestini, i na zahtjeve palestinaca za osnovim ljudskim pravom a to je da žive slobodno na svoju zemlju?

Ratovi koji se dešavaju u svijetu, pokazuju da je trenutno presedan i da je ovo mijenjanja svjetskog poretka. Pored svih tih uspostavljenih zaštita i prava, sudova, gdje bi trebalo da oni koju su ugroženi nađu podršku, vidimo da na pitanju Palestine to ne funkcioniše. Zemlje Zapadne Evrope koje su najglasnije u promovisanju demokratije i pravde one prema svojoj saveznici Izrael selektivno postupaju. Palestina je test za svijet i za sve nas. Vidjet cemo da prvi ti koji pozivaju na mir i pravo ne rade dovoljno kada je Palestina u pitanju. Cilj nastanka svih tih institucija nakodln Drugog svjetskog rata je upravo bio da najveća ubistva i zločini koji su se dešavli više se nikad ne dese. Ovdje je u pitanju postupanje sa dvostrukim aršinima. Ali, ljudi u svim državama organizuju proteste, vrše pritiske na svoje Vlade, bojkutuju izraeske proizvode i tako pokazuju da slobodni ljudi postoje i da tek sada vidimo u kakvoj zapravo neslobodi živimo. Pozivam sve na optimizam i na vjeru, i da se ugledamo na palestince koji se decenijama bore za pravdu bez obzira sve. Mi nastavljamo sa aktivnostima skupom ispred Skupštine, od predstavnika koje smo mi birali, gdje ćemo tražiti da se usvoji Rezolucija osudi zločina Izraela u Palestini. Prije ili kasnije će biti važno koje bio na kojoj strani sada kada se piše istorija.

Šta su vaši dalji planovi kao Pokreta solidarnosti sa Palestinom?

Rezolucija je samo početak onogo što naša država treba da uradi jer Izrael neće prestati sa zločinima dok god se osjeti nekažnjivo. Kao što smo mogli osuditi zločine u Ukrajini i uvedemo sankcije Rusiji ili bilo kojoj drugoj zemlji, mi ćemo insistirati na prekidu saradnje sa Izaelom i raznih ugovora, kao npr. prestankom kupovine minobacača koje godišnje kupujemo od Izaela u vrijednosti od preko 20 miliona eura. Tražit ćemo da se ta sredstva ulože u našu zemlju izgradnjom škola, bolnica. Tražit ćemo da se uvedu sankcije prma Izraelu dok god ne stupi mirno rješenje o dvije države.