U amfiteatru Medrese “Mehmed Fatih“ održan je seminar za imame pod nazivom “Moralne i duhovne vrline i simboli imamskog poziva“, koji je okupio veliki broj imama iz svih Medžlisa.

Seminar je organizovan od strane Uprave za da’vu i obrazovanje Islamske zajednice u Crnoj Gori a sve u okviru predramazanskog savjetovanja za imame sa područja Mešihata u Crnoj Gori.

Seminar je u svojstvu domaćina otvorio Rahman ef. Kačar pomoćnik Reisa za da’vu i obrazovanje i poslao poruke o važnosti džemata i uloge imama u društvu kao nasljednika Božijih Poslanika.

“Naša dužnost je da sve muslimane smatramo svojom braćom i ustupimo im mjesto u zajednici, bez obzira da li je to u skladu naših ovosvjetskih računica i koristi. Dragulj koji je smješten u čovjekovoj nutrini do izražaja će doći samo u Zajednici i hizmetu Zajednici.

Džemat je zajednica, a budući da je to zajednica ljudi, neizbježno je da ona ima svoju upravu i zapovjednike. Naša je obaveza da kod naših džematlija razvijamo osjećaj poštovanja prema svojim pretpostavljenim, koji su označeni kao “ulu’l-emr”, što predstavlja pokornost Allahovoj zapovijedi.” – kazao je Kačar.

Predavač na seminaru je bio hafiz dr. Mensur ef. Malkić, direktor Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, koji je kroz svoje izlaganje ukazao na suštinu uloge imama kao predvodnika zajednice.

U svom izlaganju hafiz dr. Malkić je naglasio da imamski poziv ne predstavlja samo formalno obavljanje vjerskih dužnosti, već trajnu odgovornost da se ličnim orimjerom, ponašanjem, riječima i djelima svjedoče vrijednosti islama. Posebno je istakao važnost ahlaka, iskrenosti, sabura, empatije i odgovornosti u radu s ljudima, te naglasio da imam mora biti simbol povjerenja, smirenosti i stabilnosti u zajednici.

Govoreći o simbolima imamskog poziva, hafiz dr. Malkić je podsjetio da oni ne počivaju samo u vanjskim obilježjima, već prije svega u unutrašnjoj izgrađenosti ličnosti, konstantnom kontinuiranom učenju i spremnosti da se odgovori na sve izazove sa kojima se muslimani danas susreću. Poseban akcenat stavljen je na odnos imama prema mladima, porodici, kao i društvu u cjelini, te i na potrebu da imam razumije vrijeme u kojem djeluje, ne praveći ustupke u tumačenu temeljnih islamskih principa.