Na današnji dan 1992. godine otpočelo je granatiranje sarajevske Vijećnice. Sa okolnih brda, od strane četničkih agresora, izveden je jedan od najtragičnijih napada na kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine – namjerno uništavanje simbola Sarajeva, arhitektonskog i istorijskog blaga cijele zemlje.
Sarajevska Vijećnica, arhitektonsko remek-djelo iz austro-ugarskog perioda podignuto 1896. godine, bila je dom Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH. U noći između 25. i 26. augusta 1992. godine pogođena je zapaljivim granatama, nakon čega je u plamenu nestajala knjiga po knjiga, dokument po dokument. Građani Sarajeva, pod snajperskom vatrom, pokušavali su spasiti barem djelić onoga što je činilo višestoljetnu pisanu baštinu.
Uništeno je preko dva miliona knjiga i više od 300 hiljada vrijednih rukopisa, spisa i dokumenata – neprocjenjivih tragova identiteta, znanja i pamćenja naroda Bosne i Hercegovine. Bio je to čin urbicida sa jasnom namjerom da se izbriše sjećanje i kulturni identitet.
Ipak, duh Sarajeva nije ugašen. Nakon dugih godina obnove, Vijećnica je 2014. godine ponovo otvorila vrata javnosti, obnovljena u punom sjaju. Danas stoji kao podsjetnik na razaranja, ali i kao simbol otpora.
Sjećanje na uništenje Vijećnice opominje da ne smijemo zaboraviti. Spaljene knjige i izgubljeni rukopisi predstavljaju duboku ranu u kolektivnom pamćenju, ali i trajni zavjet da se kultura može napadati – ali nikada zauvijek uništiti.
