U narodnoj biblioteci “Radosav Ljumović” u Podgorici promovisan je Mevlud-i-šerif, život i djelo hafiza Saliha Gaševića, koji je obradio Emrah Seljaci.
Salih Gašević je rođen u Nikšiću 1850. godine. Autor je prvog Mevluda na bosanskom jeziku, odnosno na južnoslavenskim prostorima.
Njegov Mevlud je najznačajnije i najuticajnije djelo koje i danas intezivno utiče na muslimane na području bivše Jugoslavije. Mevlud je duže od jednog stoljeća bio osnovna komunikacijska forma okupljanja muslimana sve do pada komunizma, a danas je transformisan u vjersko-kulturne manifestacije koje traju veći dio mjeseca rebiu-l-evela u kojem je rođen Poslanik Muhammed, a.s.
Prema riječima autora Emraha Seljacija, dosadašnja naučna literatura koja tematizira život Saliha Gaševića, nudi veoma oskudne podatke.
Do izlaska ove knjige, nismo znali ni tačnu godinu njegovog rođenja i ja sam pristupio istraživanju građe na osmanskom turskom jeziku, te došao do brojnih otkrića. Još kao apsolvent na fakultetu sam se upustio u iščitavanje ovog najstarijeg rukopisnog primjerka Mevluda, i analizirao njegove karakteristike, s ciljem da zadržim sve one osobitosti jezika, stila i pjesničkog nadahnuća koje Gaševićev Mevlud posjeduje. Nakon kataloške obrade rukopisa, sprovedene komparativne analize, potom predstavljenih općih, ortografskih i jezičkih karakteristika, u ovoj knjizi sam ponudio dosljednu transkripciju Mevluda, koja je, istini za volju, više transliteracija, i to sve u cilju očuvanja Gaševićevog jezičkog izričaja i dijalekatskih osobina. Današnji mevludi su uglavnom purificirani i prilagođeni standardnom bosanskom jeziku, te je zbog toga ovakav način prenošenja teksta u latinicu bio neizbježan, kazao je tokom promocije Seljaci.
On je naveo podatak da je Salih ef. Gašević bio odlikovan od strane Knjaza Nikole Danilovim ordenom trećeg reda, te iste godine dobija Medžidi odlikovanje od samog sultana.
To govori da mi ne pričamo samo o autoru prvog mevluda na bosanskom jeziku, nego o državnom službeniku, kojeg je cijenio i knjaz Nikola i sultan Abdulhamid. Dakle, Gašević nije neki osrednji poznavalac orijentalinih jezika, koji se iselio iz Nikšića, pa službovao u određenim dijelovima Crne Gore, već čovjek dostojan tadašnjih prestižnih državnih odlikovanja. Hafiz Gašević je bio takva ličnost, da je neophodno osmisliti niz kulturnih događaja koji će sačuvati uspomenu na njega, počevši od sanacije njegovih nišana u Bijelom Polju, postavljanja table na kojoj će pisati ko tu počiva, ili čak izgradnje turbeta, pa sve do naučnih skupova, simpozija, na kojima će se redovito govoriti o ovoj izrazito bitnoj historijskoj ličnosti i njegovom najvećem književnom ostvarenju, Mevlud-i šerifu, kazao je Seljaci.
Istoričar Sait Šabotić, govoreći o sponi između ovog djela i priređivača Emraha Seljacija sa izvornim djelom i njegovim autorom – Hafizom Salihom Gaševićem, kazao je da je to je islamski imperativ Ikre – uči, stiči znanje, istražuj.
Na drugom mjestu je poznavanje jezika, a potom obrazovanje. Hafiz Salih Gašević, bio je izuzetno obrazovana ličnost. Govorio je, koliko nam je poznato, pored svog maternjeg jezika još i turski, arapski i albanski jezik, a nema sumnje, da je imao i dobre osnove persijskog jezika. Emrah Seljaci je takođe poliglota. Kao i Hafiz Salih i efendija Seljaci je čovjek koji posjeduje i vjersko obrazovanje. Upravo tu je pronađena čvrsta kopča između prošlog i sadašnjeg, između novopronađenog, do sada nepoznatog rukopisnog primjerka Mevluda koji je u nastao iz pera hafiza Saliha Gaševića u drugoj polovini 19. vijeka u kasabi Nikšić, koja je njegovo rodno i zavičajno mjesto i priređivača Emraha Seljacija, kazao je Šabotić.
O Mevludu je govorio i mr Afan ef. Latić, profesor arapskog jezika u Medresi.
Obično se kaže da su prave umjetnosti univerzalnog karaktera i kao takve razumljive svim ljubiteljima. Neosporna je činjenica da bi mnoge književnosti ostale u uskim nacionalnim granicama da nije onih koji ih prenose u druge jezike. Prevodilac, taj anonimni kulturni radnik, čije ime je gotovo neprimjetno ispisano na ne baš istaknutom mjestu, najzaslužniji je za naše saznavanje o drugima, drugačijima, a opet, u konačnici ljudima. Oni su značajan instrument ili medij, ako ne i jedini u saradnji između dva naroda. Kako reče lijepo jedan profesor: to je priređivanje kazivanja o jastvu koje seže obuhvaćanju Cjeline. Jedan od takvih ljudi nesumnjivo u svom vremenu je bio i hafiz Salih Gašević. Ne smijemo ni pretpostaviti kakav bi nam danas bio kulturološki kôd da nije bilo njega kao „mosta“ između bogate osmanske kulture i naše bošnjačke na ovim prostorima., kazao je Latić u izjavi za radio Fatih.
Ajdin Rakić, koji je pisao predgovor knjige, istakao je da je siguran da će ovo djelo, u kojem autor Emrah Seljaci daje uvodnu studiju, transkripciju i tumač, otvoriti nova vrata mnogim teolozima, istoričarima i filozofima.
I vjerujem da će svi oni doprinijeti da djelo Mevlud, hafiza ef.Gaševića pronađe mjesto u istorijografiji i kulturi koje mu pripada, te da će se kao takvo izučavati na prestižnim univerzitetima, kazao je Rakić.
O knjizi je još govorio Alija Kujović, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Bijelo Polje.
