Ramazanski top, kao dio šire islamske tradicije, imao je u prošlosti posebnu ulogu u životu muslimana. Njegov snažan, prepoznatljiv pucanj označavao je trenutak zalaska sunca i početak iftara, odnosno, trenutak u kojem se završava dnevni post. U Podgorici, gradu bogate i slojevite istorije i snažnog orijentalnog nasljeđa, ramazanski top bio je više od praktičnog sredstva za mjerenje vremena. On je bio dio identiteta grada i njegovih stanovnika.
Prema usmenim predanjima i sjećanjima starijih Podgoričana, ramazanski top u Podgorici bio je postavljen na Bešlića tabiji, mjestu sa kojeg se zvuk mogao jasno čuti u široj gradskoj zoni. Sa tog mjesta, pucanj topa se u ramazanskim večerima širio mahalama, čaršijom i kućama uz Moraču i Ribnicu, povezujući ljude u istom trenutku i istom značenju. Bio je to znak da je dan posta završen.
U vremenu kada satovi nijesu bili dostupni svima, a radio i drugi mediji nijesu postojali, ramazanski top bio je najpouzdaniji i najuočljiviji znak nastupanja iftarskog vremena. Njegov značaj, međutim, nije bio samo tehničke prirode. Bio je to trenutak u kojem su se poslovi prekidali, porodice okupljale, a grad ulazio u večernji ritam Ramazana.
Ramazanski top u Podgorici ukinut je nakon Drugog svjetskog rata, zajedno sa mnogim drugim vjerskim i tradicionalnim praksama koje su smatrane “prevaziđenim” i “nepoželjnim” u novom društvenom poretku. Njegov nestanak nije bio samo uklanjanje jednog predmeta ili običaja, već i prekid kontinuiteta jednog (zvučnog) simbola koji je vijekovima i decenijama obilježavao ramazanske večeri u gradu.
Ipak, iako top više nije pucao sa Bešlića tabije, njegova simbolika i danas živi u kolektivnom pamćenju Podgorice. Ramazanski top danas predstavlja podsjećanje na vrijeme kada je grad disao u jednom ritmu, kada su se ljudi ravnali prema prirodnom ritmu dana i noći, i kada je Ramazan bio doživljavan kao snažno zajedničko iskustvo, a ne samo individualni čin posta.
Ove godine, na radost vjernika u Podgorici, ramazanski top će se ponovo začuti. Njegov pucanj će označavati početak iftara i završetak dnevnog posta, podsjećajući na tradiciju i povezujući prošlost i sadašnjost. Top će se oglašavati sa mjesta Hadrovića džamije u mahali na Draču, čime će se obnoviti stara veza između vjerskog i kulturnog identiteta grada.
U savremenoj Podgorici, gdje iftar najavljuju moderni satovi, aplikacije i mediji, ramazanski top sada ima i stvarni i simbolički značaj. On podsjeća na duboke korijene Islama u ovom gradu, na njegovu multivjersku i multikulturnu prošlost, ali i na potrebu očuvanja sjećanja. Ne kao nostalgije radi nostalgije, već kao svjedočanstva o jednom vremenu u kojem su vjera, zajednica i svakodnevni život bili snažno isprepleteni.
Ramazanski top, iako utišan decenijama, sada ponovo odzvanja kao glas koji povezuje prošlost i sadašnjost, podsjećajući da grad nije samo skup zgrada i ulica, već i zbirka sjećanja, običaja i simbola koji mu daju dušu.
