Bismillahir-rahmanir-rahim
„Do Allaha neće doprijeti meso njihovo i krv njihova, ali će Mu stići iskreno učinjena dobra djela vaša“ ( Sura Hadž – ajet 37)
Draga braćo i sestre,
Sa svetih mjesta Mekke i Medine, gdje ovih dana zajedno sa milionima muslimana iz cijeloga svijeta, i mi muslimani iz Crne Gore, izvršavamo hadžske obrede i učimo dove za mir i spas čovječanstva, a posebno za mir, sigurnost i napredak naše Crne Gore, upućujem vam iskrene bajramske čestitke sa dovom Uzvišenom Allahu da primi naše kurbane, naše hadževe i naša dobra djela.
Ovdje, pod vrelim nebom Arefata i u blizini časne Kabe, čovjek snažnije nego igdje osjeti koliko je život prolazan, a koliko su vjera, dobrota i ljudska bliskost trajne vrijednosti. Ovdje čovjek shvati da nijesu veliki oni koji imaju silu nad ljudima, već oni koji imaju snagu nad sobom; nijesu veliki oni koji dijele ljude, već oni koji ih mire; nijesu veliki oni koji govore o vjeri, već oni koji vjeru pretaču u milost, pravdu i brigu za čovjeka.
Ove godine, kada naša domovina Crna Gora obilježava dvadeset godina obnovljene nezavisnosti, raduje nas što je Islamska zajednica u Crnoj Gori prvi put u historiji svog postojanja samostalno organizovala odlazak naših hadžija na hadž. To nije samo pitanje organizacije puta, već znak da se poštuje narod koji zna čuvati svoju vjeru, svoje dostojanstvo i svoju državu. To, zapravo, znači da su organizatori hadža prepoznali muslimane Crne Gore kao autohtone muslimane sa svojom tradicijom, kulturom i dubokom utemeljenošću u državi iz koje dolaze. Čovjek se ovdje neminovno zamisli kako nekada stranac vidi i prepozna vrijednost koju često ne vidi onaj koji živi sa tobom.
Boraveći ovdje, na svetim mjestima islama, razmišljam koliko su muslimani Crne Gore kroz svoju historiju podnijeli žrtve vjerujući u dostojanstvenu, pravednu i slobodnu Crnu Goru — Crnu Goru koja neće ići putem progona, nepravde i poniženja čovjeka, već putem mira, suživota i međusobnog poštovanja. Koliko je trebalo sabura, mudrosti i istrajnosti da se i u vremenima nerazumijevanja, marginalizacije i teških iskušenja sačuva vjera u takvu Crnu Goru. I upravo nas je jučerašnje obilježavanje trideset četvrte godišnjice deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog podsjetilo da je borba za dostojanstvenu i pravednu Crnu Goru imala smisla, ali i da se taj put mora brižno čuvati i ne dozvoliti da se vratimo stranputicama prošlosti, jer ono što se gradi godinama može se zapaliti i razoriti za samo jedan dan.
Braćo i sestre,
Kurban-bajram je bajram žrtve, ali i bajram smisla žrtve. Ibrahim, alejhi selam, nije bio iskušan samo da žrtvuje sina Ismaila, već da žrtvuje strah, ego, oholost i sve ono što čovjeka odvaja od istine i povjerenja u Boga. Zato nas Kurban-bajram uči da najveći kurban nije ono što čovjek prinese rukom, već ono čega se odrekne radi dobra drugoga čovjeka.
Danas su našem društvu potrebni ljudi koji će žrtvovati mržnju zarad mira, podjele zarad zajedništva i sebičnost zarad opšteg dobra. Potrebni su ljudi koji će imati hrabrosti da čuvaju dostojanstvo svakog čovjeka, bez obzira kako se zvao i kome pripadao. Jer narod koji drugome osporava pravo na dostojanstvo, polako gubi i vlastito dostojanstvo.
Dok hadžije između Safe i Merve oživljavaju uspomenu na Hadžeru, majku Ismailovu, koja je trčala pustinjom tražeći vodu za svoje dijete, učimo veliku lekciju života. Hadžera nije čekala čudo skrštenih ruku; ona je trčala, borila se i vjerovala. Tek tada joj je Allah podario Zemzem. Zato i nama danas treba hadžerinska vjera i hadžerinska upornost — da se borimo za društvo u kojem će dijete biti važnije od politike, čovjek važniji od interesa, a dobro važnije od podjele. Samo iz takve borbe rađaju se izvori života i nade.
Bajram je prilika da otvorimo vrata svojih kuća, ali još više vrata svojih srca. Sjetimo se bolesnih, siromašnih, usamljenih, roditelja, komšija i prijatelja. Neka niko ne ostane zaboravljen u danima Bajrama.
Posebno pozivam omladinu da ne traži uzore u podjelama, već u znanju, moralu i radu. Budućnost neće pripasti onima koji budu širili strah među ljudima, nego onima koji budu širili povjerenje, nadu i dobrotu.
Neka nas Kurban-bajram nauči da je najveća pobjeda pobijediti vlastitu mržnju, a najveća snaga sačuvati ljudskost.
Posebno u ovim bajramskim danima upućujem poruke poštovanja i dobronamjernosti našim komšijama i svim ljudima dobre volje sa kojima dijelimo ovu zemlju i ovaj prostor. Naši različiti putevi, vjere i identiteti ne trebaju biti razlog udaljavanja, već prilika da jedni druge bolje razumijemo i zajedno gradimo društvo dostojno čovjeka.
Uz dovu Allahu Milostivom da sačuva mir među ljudima i podari bereket našim porodicama i domovini, svim muslimanima i muslimankama u Crnoj Gori, regionu i dijaspori upućujem iskrene bajramske čestitke:
Bajram šerif mubarek olsun!
Rifat ef. Fejzić, reis Islamske zajednice u Crnoj Gori
